Kolega vas ponovo prekida dok govorite. Partner podrazumeva da ćete preuzeti dogovor koji niste prihvatili. Prijatelj kasni, a vi kažete da nema veze, iako vam smeta. Kasnije u glavi sastavljate razgovor koji niste vodili. Asertivna komunikacija odnosi se upravo na mogućnost da svoje mišljenje, potrebe i granice izrazite dovoljno jasno, uz uvažavanje toga da i druga osoba ima svoje.

To ne znači da uvek govorite mirno, birate savršenu rečenicu ili dobijate ono što tražite. Nekada ćete biti uznemireni, sagovornik će se protiviti, a dogovor neće biti moguć. Važna promena je da ne morate birati samo između prećutkivanja i napada. Postoji prostor za neposredan razgovor o onome što se stvarno događa.

Kako izgleda asertivna komunikacija

Kada ste pasivni u razgovoru, vaše potrebe ostaju neizgovorene ili ih povučete čim se pojavi neslaganje. Kada komunicirate agresivno, pokušavate da ostvarite svoje kroz omalovažavanje, pretnju ili pritisak. Asertivan pristup priznaje vaše pravo da nešto tražite, ali i pravo druge osobe da odgovori, pregovara ili odbije.

To nisu trajne etikete za ljude. Ista osoba može ćutati pred nadređenim, a vikati kod kuće kada se nakupi napetost. Zato je korisnije primetiti konkretno ponašanje nego sebe proglasiti „neasertivnom osobom“. Veština se uči u određenim situacijama, a ne jednim obećanjem da ćete ubuduće biti potpuno drugačiji.

Počnite od događaja koji se može opisati

„Ti mene nikada ne poštuješ“ govori o ozbiljnom nezadovoljstvu, ali sagovorniku ne pokazuje jasno o čemu sada razgovarate. „Danas si me tri puta prekinuo dok sam objašnjavao predlog“ odnosi se na prepoznatljiv događaj. O tome je lakše razgovarati bez rasprave o čitavom karakteru i istoriji odnosa.

Zatim možete objasniti posledicu i zahtev: „Tako ne uspevam da završim misao. Želim da prvo izložim predlog, pa da čujem tvoje primedbe.“ Zahtev nije presuda. On govori šta bi u narednoj sličnoj situaciji bilo drugačije. Sagovornik ne mora da pogađa šta bi vas umirilo ili zadovoljilo.

Ne postoji obavezan obrazac rečenice. Nekome prirodno zvuči „važno mi je“, nekome „ne odgovara mi“. Veštački naučena formula može postati prepreka ako se toliko bavite pravilnim redosledom da zaboravite poruku. Dovoljno je da budu razumljivi događaj, vaš stav i ono što tražite.

Konkretan zahtev je korisniji od nagađanja

U bliskom odnosu to može zvučati ovako: „Kada planovi ostanu otvoreni do poslednjeg trenutka, teško organizujem svoje vreme. Voleo bih da do petka dogovorimo da li se viđamo za vikend.“ Druga osoba tada može reći šta je izvodljivo. Razgovor dobija temu umesto testa da li vas dovoljno poznaje.

Na poslu možete reći: „Danas imam rok za dva zadatka. Ako preuzmem i ovaj, jedan mora da sačeka. Koji je prioritet?“ Time ne tvrdite da ste nesposobni niti da vas niko ne sme ništa zamoliti. Pokazujete stvarno ograničenje i tražite odluku o raspoloživom vremenu.

Ako prijatelj kasni, možete unapred objasniti: „Mogu da čekam do pola sedam. Posle toga moram da krenem.“ Važno je da ono što najavite možete i sprovesti. Granica koja zavisi od vašeg postupka obično je jasnija od zahteva da se druga osoba jednom zauvek promeni.

Šta kada se sagovornik naljuti

Tuđe nezadovoljstvo ne dokazuje samo po sebi da ste pogrešili. Možete proveriti svoj ton i sadržaj, a da odmah ne povučete zahtev. „Razumem da ti to ne odgovara. I dalje ne mogu da preuzmem taj zadatak danas“ uvažava odgovor, ali čuva poruku.

Nekada će biti potrebna pauza: „Sada smo oboje previše uznemireni. Želim da nastavimo večeras.“ Pauza ima smisla ako postoji stvarna namera da se razgovor nastavi. Ako njome stalno izbegavate temu ili kažnjavate tišinom, problem ostaje, samo dobija drugi oblik.

Asertivnost nije sredstvo kojim kontrolišete tuđu reakciju. Druga osoba može i dalje da prekida ili odbija dogovor. Tada je sledeće pitanje šta je vama dostupno: promena organizacije, traženje podrške, smanjenje oslanjanja na taj dogovor ili ozbiljnija procena odnosa.

Ako vam je teško da počnete, možete napisati dve ili tri rečenice i pročitati ih naglas. Obratite pažnju na delove u kojima dodajete optužbe, izvinjavate se za samu potrebu ili objašnjavate toliko dugo da zahtev nestane. Zadržite ono što je neophodno da vas druga osoba razume. Možete zamoliti pouzdanu osobu da sasluša probu, uz jasnu napomenu da želite povratnu informaciju o razumljivosti, a ne presudu o tome ko je u pravu.

Kada razgovor nije bezbedan

U odnosu sa pretnjama, nasiljem ili ozbiljnom prinudom, bolja formulacija zahteva nije dovoljna zaštita. Isto tako, neravnoteža moći na poslu može učiniti direktan razgovor rizičnim. Procena bezbednosti i dostupne podrške tada ima prednost nad vežbanjem odlučnog nastupa.

U svakodnevnim, dovoljno bezbednim odnosima možete početi manjim zahtevom koji vam je važan. Posle razgovora procenite šta ste rekli i šta ste naučili, umesto da uspeh merite time da li je sagovornik bio zadovoljan. Veština uključuje i podnošenje nesavršenog pokušaja, pa zatim ispravku tamo gde je potrebna.

Ako stalno prećutkujete pa naglo planete, psihološko savetovanje može pomoći da prepoznate raniji trenutak za razgovor. Možete poslati upit i krenuti od jedne situacije koja vam se ponavlja. Jasnija komunikacija ne uklanja svako neslaganje, ali može učiniti da u njemu budete prisutni i vi.

Izvori i dalje čitanje

Povezani tekstovi

Zakažite sastanak

Nemanja Dostan

Nemanja Dostan, diplomirani psiholog

Nemanja Dostan – Psiholog/edukator

Ako želite da precizirate koju obuku želite da prođete, ili koji vrstu usluge želite da zakažete, kliknite na dugme.