Firma uvede nagradu za određeni rezultat. U početku svi pažljivije prate brojke, ali se zatim pojavljuje čudan obrazac: ono što se meri dobija sve više pažnje, a važni delovi posla koji ne ulaze u obračun ostaju u drugom planu. Ljudi možda rade više, ali nije jasno da li posao u celini postaje bolji.
Novac, priznanje i druge nagrade mogu biti važni razlozi zbog kojih radimo. Ipak, pitanje njihovog dejstva nije moguće rešiti rečenicom da nagrada uvek motiviše ili da svaki bonus kvari unutrašnju motivaciju. Važni su vrsta zadatka, način na koji se nagrada doživljava i ponašanje koje se zaista podstiče.
Plata i interesovanje za zadatak nisu ista stvar
Moguće je voleti određeni posao i očekivati primerenu zaradu. Unutrašnja motivacija odnosi se na bavljenje aktivnošću zbog interesovanja i zadovoljstva u samoj aktivnosti. Spoljašnji razlozi mogu uključivati prihod, priznanje ili očekivanu posledicu. U stvarnom radnom danu ovi razlozi mogu postojati zajedno.
Zato tvrdnja da ljudima koji vole posao novac nije važan nema dobru osnovu. Prihod obezbeđuje egzistenciju i utiče na procenu uslova rada. Razgovor o psihologiji nagrađivanja ne treba koristiti da se opravda loša plata ili da se zaposlenima sugeriše da je traženje zarade dokaz nedostatka smisla.
Nije svejedno kako je nagrada postavljena
Meta-analiza Decija i saradnika iz 1999. razmatra eksperimentalne nalaze o spoljašnjim nagradama i unutrašnjoj motivaciji. Kod određenih očekivanih materijalnih nagrada zabeleženo je smanjenje kasnijeg slobodnog angažovanja u zanimljivom zadatku. Rezultati zavise od uslova i načina merenja, a postoje i stručne rasprave o njihovom tumačenju. To nije dokaz da svaka plata ili svaki poslovni bonus smanjuju motivaciju.
Praktično je korisno proveriti kakvu poruku nagrada nosi. Da li pruža informaciju o dobrom radu ili se doživljava kao stalna kontrola svakog poteza? Da li podržava svrhu zadatka ili pažnju sužava samo na ono što donosi poene? Na ova pitanja ne postoji isti odgovor u svakoj ulozi.
Pogledaj ponašanje koje se stvarno isplati
Ako se nagrađuje samo broj završenih kontakata, zaposleni može imati manje razloga da se zadrži na složenom problemu korisnika. Ako se ocenjuje samo kratkoročna prodaja, kvalitet obećanja može pasti u drugi plan. Ovakvi primeri pokazuju šta treba proveriti u sistemu, a ne tvrde da svaki zaposleni nužno bira prečicu.
Postavi pitanje: „Da bi neko uspešno ispunio ovaj kriterijum, šta bi mogao da zanemari?“ Odgovor pomaže da se uz količinu razmotre kvalitet, održivost i posledice. Nagrada može sasvim dobro pratiti jedan cilj i istovremeno nenamerno oslabiti drugi koji je važan za ukupan posao.
Individualne nagrade mogu menjati saradnju
Ako svaki član tima dobija priznanje samo za sopstvenu brojku, pomoć kolegi može izgledati kao gubitak vremena. To je posebno važno kada rezultat zavisi od zajedničkog rada. Potrebno je proveriti da li način nagrađivanja odgovara stvarnoj međuzavisnosti zadataka ili ljude podstiče da štite samo svoj deo.
Rešenje nije automatski u tome da svi dobiju isto. I zajedničke i individualne nagrade imaju ograničenja. Važno je da bude razumljivo šta se procenjuje, da doprinos koji podržava tim ne ostane potpuno nevidljiv i da ljudi ne moraju birati između dobrog rezultata grupe i kriterijuma po kome će lično biti ocenjeni.
Priznanje treba da govori nešto određeno
Pohvala „odlično si radio“ može prijati, ali malo objašnjava šta treba zadržati. Preciznija povratna informacija može navesti da je osoba na vreme uočila problem, jasno objasnila ograničenje ili pomogla da se izbegne dorada. Tako priznanje nosi informaciju o stvarnom doprinosu, bez potrebe za stalnim poređenjem ljudi.
Istovremeno, nije potrebno javno isticati nekoga na način koji mu ne odgovara. Proveri kako zaposleni želi da njegov doprinos bude prepoznat. Nekome je važan razgovor, nekome razvojna prilika, a nekome konkretna nagrada. Različite potrebe ne znače da jedna osoba ima kvalitetniju motivaciju od druge.
Ne pretvaraj svaki pokušaj u takmičenje
Kod istraživačkih i kreativnih zadataka nije uvek moguće unapred obećati upotrebljiv rezultat. Ako se nagrađuje samo vidljiv uspeh, može postati manje privlačno prijaviti neuspešan pokušaj ili proveriti neizvesnu ideju. Tada organizacija dobija uredniju sliku rada, ali možda manje podataka o tome šta zaista ima smisla.
Koristan razgovor razjašnjava šta znači kvalitetan postupak i kada je pokušaj bio opravdan, čak i ako rezultat nije željen. To ne ukida odgovornost za vreme i resurse. Omogućava da se proceni razlika između promišljene provere i aktivnosti bez jasne svrhe, umesto da se svaka odluka procenjuje isključivo unazad prema ishodu.
Zaposleni može proveriti šta ga lično pokreće
Ako interesovanje opada, zapitaj se da li ti nedostaje smislen zadatak, učenje, primerena zarada ili druga važna komponenta rada. Nema potrebe da biraš samo jedan razlog. Takav pregled može pomoći da tražiš konkretnu promenu, umesto opšteg zaključka da više nemaš radnu etiku.
Sistem treba povremeno proveriti
Posle uvođenja nagrade pogledajte šta se promenilo van glavne brojke. Kakav je kvalitet, šta korisnici prijavljuju i da li saradnja opstaje? Ako se pojave neželjene posledice, prilagodite kriterijume. Dobra namera pri osmišljavanju bonusa nije dovoljna potvrda da on podstiče upravo ono što je organizaciji potrebno.
Najkorisnije pitanje zato nije samo kolika nagrada će ljude više pokrenuti. Potrebno je proveriti na šta će ih pokrenuti i da li takvo ponašanje odgovara poslu koji želite da se obavlja. Nagrada ima više smisla kada se uklapa u jasno postavljene uslove, uz poštovanje činjenice da ljudi rade iz više razloga istovremeno.
Izvor
Deci, E. L., Koestner, R., i Ryan, R. M. (1999). A meta-analytic review of experiments examining the effects of extrinsic rewards on intrinsic motivation. Pročitaj naučni rad.



