Srce naglo ubrza, disanje se promeni i javi se misao da se događa nešto ozbiljno. Možda pomislite da ćete se onesvestiti, izgubiti kontrolu ili da vam niko neće pomoći. Napad panike može biti veoma zastrašujuće iskustvo. Kada prođe, teškoća se nekada nastavlja kroz stalno osluškivanje tela i očekivanje da se sve ponovi.

Važno je odmah razjasniti granicu ovog teksta: nove ili jake telesne simptome, naročito bol u grudima, izraženo otežano disanje ili gubitak svesti, ne treba samostalno proglašavati panikom. Potrebna je hitna medicinska procena kada simptomi ukazuju na moguće urgentno stanje. Članak ne može razlikovati uzroke vaših tegoba.

Napad panike i panični poremećaj nisu isto

Napad panike podrazumeva nagli nalet intenzivnog straha ili nelagode sa telesnim i drugim simptomima. Može se javiti u različitim okolnostima. Jedan napad sam po sebi ne znači da osoba ima panični poremećaj. Za takvu procenu važni su ponavljanje, okolnosti, zabrinutost i promene ponašanja, uz razmatranje drugih mogućih uzroka.

Zato nije korisno da na osnovu nekoliko poznatih simptoma sami sebi određujete dijagnozu. Ako se iskustvo ponavlja, razgovor sa lekarom i stručnjakom za mentalno zdravlje pomaže da se razume šta se događa. Važno je pomenuti i zdravstvena stanja, lekove i supstance koje koristite, umesto da odlučite da je uzrok sigurno „samo psihički“.

Procena nije poništavanje vašeg doživljaja. Naprotiv, ona je način da se intenzivan strah ozbiljno shvati i da se pomoć ne zasniva na nagađanju. Možete opisati događaj svojim rečima, bez stručnog jezika: šta ste osetili, šta ste pomislili, koliko je trajalo i šta ste zatim promenili u svom životu.

Kako počinje strah od ponavljanja

Posle teškog iskustva razumljivo je da želite da sprečite novo. Počnete da proveravate puls, pratite disanje ili procenjujete koliko je daleko izlaz. Obična promena u telu zatim može postati razlog za novu zabrinutost. Pitanje više nije samo šta osećate, nego i kakvo značenje tom osećaju dajete.

Na primer, ubrzan rad srca možete odmah protumačiti kao najavu katastrofe. To tumačenje dodatno vas uznemiri, pa se pažnja još više suzi na telo. Opis ovog kruga ne znači da je svaki telesni simptom bezazlen. Odnosi se na način na koji se strah može održavati kada su tegobe odgovarajuće procenjene.

Teškoća je i u tome što stalno proveravanje može zauzeti čitav dan. Umesto razgovora u kafiću pratite izlaz, umesto puta razmišljate o tome da li ćete moći da stanete. Želja za sigurnošću postepeno počne da određuje gde idete i šta sebi dopuštate.

Kada izbegavanje počne da sužava život

Možete odustati od prevoza, sastanaka ili izlaska bez pratnje. Kratkoročno to može doneti olakšanje, jer niste u situaciji koje se plašite. Dugoročno ostaje sve manje prilika da uz podršku izgradite drugačije iskustvo. Nije korisno da zbog toga sebe optužite za slabost: izbegavanje je razumljiv pokušaj zaštite.

Ipak, razumeti ga ne znači da mora zauvek ostati jedina mogućnost. Sa stručnjakom možete proceniti kako se postepeno vraćati aktivnostima, na način prilagođen vašem zdravlju i teškoći. Samostalno forsiranje najstrašnije situacije nije isto što i planiran tretman. Ni stalno čekanje potpune sigurnosti ne mora biti uslov za svaki naredni korak.

Važno je sagledati šta je za vas konkretno izgubljeno. Nekome nedostaje sloboda da putuje, nekome odlazak po dete, nekome obična kupovina. Takav cilj daje smisao radu: nije poenta dokazati da ste hrabri, već vratiti deo života koji vam je važan.

Šta možete reći osobi od poverenja

Umesto da pokušate da sakrijete sve što vam se događa, možete objasniti šta vam u teškom trenutku obično pomaže. „Ostani pored mene i govori mirno“ određenije je od očekivanja da druga osoba sama zna šta treba. Ako imate dogovoren stručni plan, možete ga podeliti sa nekim kome verujete.

Bliskoj osobi nije neophodno da savršeno razume svaku senzaciju da bi vas ozbiljno shvatila. Istovremeno, prijatelj ili partner ne treba da postanu jedina garancija bez koje nigde ne možete. Oslanjanje na podršku i postepeno širenje sopstvenih mogućnosti mogu se razvijati zajedno.

Ni vi ni druga osoba ne morate svaki događaj odmah objasniti. Ako niste sigurni u telesne simptome ili su drugačiji nego ranije, tražite odgovarajuću zdravstvenu pomoć. Ranija procena panike ne znači da svaki budući simptom treba unapred pripisati istom uzroku.

Za stručni razgovor možete zapisati šta ste počeli da izbegavate posle prvog iskustva. Da li ste promenili prevoz, otkazali put ili prestali da izlazite sami? Takvi podaci pomažu da se proceni uticaj teškoće na život, a ne samo intenzitet jednog događaja. Ne treba ih skupljati da biste dokazali da ste dovoljno bolesni. Dovoljno je da tačno opišete šta je postalo teže i zbog čega želite pomoć.

Stručna pomoć ima više od jednog oblika

Za panični poremećaj postoje tretmani sa istraživačkom podrškom, uključujući kognitivno-bihejvioralnu terapiju. U nekim situacijama lekar razmatra i lekove. Izbor zavisi od procene i ne svodi se na jednu vežbu disanja ili obećanje da će strah nestati posle jednog razgovora.

Ako vas zabrinutost zbog ponavljanja ograničava, pošaljite upit za uvodni razgovor i procenu odgovarajućeg oblika podrške. Po potrebi se uključuje ili preporučuje drugi stručnjak. Ne morate čekati da izbegavanje obuhvati ceo život da biste počeli da tražite pomoć.

Izvori i dalje čitanje

Povezani tekstovi

Zakažite sastanak

Nemanja Dostan

Nemanja Dostan, diplomirani psiholog

Nemanja Dostan – Psiholog/edukator

Ako želite da precizirate koju obuku želite da prođete, ili koji vrstu usluge želite da zakažete, kliknite na dugme.