Imate predlog koji želite da iznesete, prijavu koju odlažete ili razgovor za koji se dugo pripremate. Ipak, svaki put pomislite da bi bilo bolje sačekati da se osetite sigurnije. Samopouzdanje tada postaje uslov koji treba ispuniti pre nego što počnete da živite u skladu sa onim što vam je važno.

Ponekad dodatna priprema zaista pomaže. Potrebno je steći znanje, proveriti podatke ili uvežbati veštinu. Ali postoji i trenutak u kome više ne pripremate postupak, nego čekate da iz njega nestane svaka mogućnost neprijatnosti. Takav trenutak možda neće doći. Važno je razlikovati ono što vam nedostaje kao veština od osećaja potpune sigurnosti koji pokušavate unapred da obezbedite.

Samopouzdanje nije ista procena u svim oblastima

Možete biti sigurni u jedan deo posla, a nesigurni kada treba da postavite cenu. Možete slobodno razgovarati sa prijateljima, a napeto ćutati na sastanku. Zato opšti zaključak „nemam samopouzdanja“ često govori premalo o tome gde vam je podrška zaista potrebna.

U psihologiji je korisno razlikovati i pojam samoefikasnosti: uverenje da možete izvesti određeni postupak u određenim uslovima. U Bandurinom radu iskustvo savladavanja zadataka ima važnu ulogu u razvoju takvih uverenja. To ne znači da je dovoljno bilo kakvo izlaganje ili da će svaki pokušaj odmah doneti veću sigurnost. Važni su težina zadatka, način na koji tumačite iskustvo i dostupna podrška.

Umesto pitanja „kako da budem samouverenija osoba“, možete krenuti od preciznijeg: „U kojoj situaciji želim da postupim drugačije?“ Tako dobijate nešto što može da se uvežba i proceni. Cilj možda nije da prestanete da osećate tremu, nego da uprkos njoj iznesete jednu pripremljenu ideju.

Kada čekanje održava nesigurnost

Ako uvek odustanete pre nego što pokušate, ostajete bez dela informacija koje biste mogli dobiti iz iskustva. Ne saznate kako biste se snašli, kakva pomoć bi bila korisna i da li je očekivani ishod zaista najverovatniji. Umesto podatka, ostaje pretpostavka koja nije imala priliku da se proveri.

Zamislite da želite da postavite pitanje na stručnom skupu. Pre nego što podignete ruku, pomislite da bi pitanje moglo zvučati naivno. Odustanete i osetite kratko olakšanje. Kasnije sebi zamerite ćutanje, pa sledeći put situacija dobije još veću težinu. U tom krugu izbegavanje umanjuje trenutnu napetost, ali ne razvija veštinu koja vam nedostaje.

Važno je da iz ovoga ne izvedete naredbu da morate odmah u najtežu situaciju. Forsiranje može biti neproduktivno, naročito kada je uznemirenost velika. Korisnije je izabrati korak čiji je rizik razuman i za koji imate dovoljno pripreme da iskustvo može nešto da vas nauči.

Izaberite pokušaj čiji je cilj jasan

Ako želite slobodnije da govorite na sastancima, prvi korak ne mora biti vođenje cele prezentacije. Možete unapred pripremiti jedno pitanje ili kratku dopunu. Ako želite da se prijavite za posao, cilj prvog pokušaja može biti slanje jedne dobro pripremljene prijave, a ne obećanje da ćete dobiti poziciju.

Tako razlikujete postupak koji možete da birate od ishoda koji zavisi i od drugih. Kada uspeh definišete samo preko tuđe odluke, čak i dobar pokušaj može izgledati bezvredno. Ako procenjujete i sopstveni doprinos, dobijate upotrebljiviji podatak: šta ste uradili, šta je bilo teško i šta želite da popravite.

Posle pokušaja zapišite nekoliko činjenica. Izbegnite i preteranu pohvalu i grubu presudu. Možda ste govorili sporije nego što ste želeli, ali ste izneli poentu. Možda odgovor nije bio onakav kakav ste priželjkivali, ali ste postavili pitanje i podneli razgovor. Takva procena čuva i stvarne teškoće i ono što ste već uspeli da uradite.

Priprema treba da služi postupku

Postoje situacije u kojima dodatna priprema ima jasnu svrhu. Proba izlaganja može pokazati gde je objašnjenje nejasno. Razgovor sa iskusnijom osobom može otkriti podatak koji nedostaje. Vežba veštine može smanjiti broj grešaka. Važno je da možete imenovati šta konkretno pokušavate da unapredite.

Ako istu rečenicu ponavljate dvadeseti put samo da biste bili sigurni da niko neće imati primedbu, možda ste prešli sa pripreme na pokušaj potpune kontrole tuđe reakcije. Tada je korisno unapred postaviti dovoljno razuman kriterijum završetka. Na primer: sadržaj je tačan, glavna ideja jasna i proba je pokazala da staje u predviđeno vreme.

Ni dobar kriterijum neće ukloniti svu nelagodu. Može, međutim, pomoći da odluku o početku ne donosite isključivo prema trenutnom osećanju. Postupak tada ima oslonac u pripremi i svrsi, uz prihvatanje da deo ishoda ostaje otvoren.

Važno je i kako birate osobu od koje tražite povratnu informaciju. Neodređeno pitanje da li ste bili dovoljno dobri može doneti kratko umirenje. Konkretnije je pitati da li se glavna poruka jasno čula i koji deo objašnjenja je ostao nejasan. Takav odgovor pomaže da nešto naučite, umesto da iznova tražite opštu potvrdu svoje vrednosti.

Sigurnost uključuje i mogućnost popravke

Samopouzdanje ne mora značiti uverenje da nikada nećete pogrešiti. Korisno je razvijati i poverenje da možete tražiti pojašnjenje, priznati propust, učiti i potražiti pomoć. Kada greška nije konačna presuda o celoj ličnosti, više situacija postaje dovoljno bezbedno za pokušaj.

Ako su strah od procene, izbegavanje ili samokritika izraženi i uporno ograničavaju vaš život, psihološko savetovanje može pomoći da sagledamo šta se događa. Rad može obuhvatiti i realne veštine i način na koji tumačite sopstveno iskustvo. Cilj nije stalna samouverenost, već više slobode da delujete promišljeno i kada se ne osećate sasvim sigurno. Za dogovor o razgovoru možete poslati upit.

Izvori i dalje čitanje

Povezani tekstovi

Zakažite sastanak

Nemanja Dostan

Nemanja Dostan, diplomirani psiholog

Nemanja Dostan – Psiholog/edukator

Ako želite da precizirate koju obuku želite da prođete, ili koji vrstu usluge želite da zakažete, kliknite na dugme.