Kažeš da nešto ne možeš ili ne želiš. Razgovor se završi, ali u tvojoj glavi tek počinje.
Da li je odgovor zvučao grubo? Da li treba još nešto da objasniš? Šta ako se druga osoba naljuti, udalji ili pomisli da ti nije stalo?
Uzmeš telefon i počneš novu poruku. Dodaješ razloge, izvinjenja i predloge kako ipak možeš da pomogneš. Ponekad na kraju pristaneš, iako se ništa nije promenilo u vezi sa tvojim vremenom, energijom ili potrebama.
Tada može da nastupi olakšanje. Više ne moraš da razmišljaš kako će druga osoba prihvatiti odbijanje. Ali obaveza koju preuzimaš ostaje.
Ako prepoznaješ ovaj obrazac, korisno je da razumeš šta se događa između tvog NE i potrebe da ga povučeš.
Osećaj krivice nije isto što i dokaz odgovornosti
Krivica se često javlja kada procenjujemo da svojim postupkom kršimo neku važnu vrednost, pravilo ili obavezu. Može da nas podstakne da priznamo grešku, izvinimo se i popravimo posledice svog ponašanja. U tom smislu ima važnu ulogu u odnosima.
Ipak, procena na kojoj se krivica zasniva može da bude prestroga ili nepotpuna. Ako za sebe imaš pravilo da uvek moraš da pomogneš, čak i obzirno odbijanje može da ti deluje kao moralni propust.
Zato pitanje nije samo: „Da li osećam krivicu?“ Potrebno je i pitanje: „Za šta tačno smatram da postoji moja odgovornost?“
Postoji razlika između kršenja prethodnog dogovora i odbijanja nove molbe koju nemaš mogućnosti da prihvatiš. Osećaj može da bude sličan, ali situacije zahtevaju različite odgovore.
Zašto je nekada toliko teško reći NE
Odbijanje može da pokrene uverenja poput: „Ako mi je stalo, moram da pristanem“, „Odbijanje je sebično“ ili „Ako kažem NE, ova osoba me više neće voleti“. Takva uverenja mogu da otežaju postavljanje granice i kada je zahtev za tebe prevelik.
Na primer, neko te pozove da pomogneš tokom vikenda koji ti je potreban za odmor. Sama molba možda nije problematična. Teškoća nastaje kada mogućnost da odbiješ odmah protumačiš kao dokaz da si loša osoba.
Prethodna iskustva mogu da utiču na takva očekivanja. Ako je neslaganje često vodilo kritikovanju ili svađi, razumljivo je da danas unapred razmišljaš o neprijatnoj reakciji.
Ipak, iz teškoće da kažeš NE ne može se automatski zaključiti da postoji trauma ili određeni problem u detinjstvu. Potrebno je razumeti tvoju konkretnu istoriju i sadašnje odnose.
Kako pristajanje može da održava isti problem
Zamisli sledeći sled: neko nešto traži, ti poželiš da odbiješ, pojave se samokritične misli i krivica, a zatim pristaneš da neprijatnost prestane.
Ako pristajanje donese olakšanje, sledeći put možeš ponovo da posegneš za istim odgovorom. Tako izbegavanje krivice postaje važnije od procene da li nešto želiš i možeš da uradiš. Ovakav krug opisan je i u materijalima za vežbanje asertivnosti britanskog NHS-a.
Kasnije može da se pojavi nezadovoljstvo: ponovo nemaš vremena za svoje obaveze ili odmor, a druga osoba možda i ne zna koliko ti njen zahtev teško pada.
To ne znači da je svako pristajanje pogrešno. Ponekad svesno biramo da pomognemo i kada nam nije zgodno. Važno je da postoji prostor za izbor, uključujući mogućnost da odbijemo.
Tuđe razočaranje zaslužuje uvažavanje, ali i proveru
Neko može da bude razočaran jer računa na tvoju pomoć. Može da mu bude teško da promeni plan. To vredi saslušati.
Ali potrebno je razlikovati tuđu želju od zajedničkog dogovora.
Ako neko predloži susret, a tebi taj termin ne odgovara, možeš da odbiješ ili ponudiš drugi. Ako otkažeš već dogovorenu obavezu neposredno pre njenog početka, potrebno je da uzmeš u obzir posledice i razgovaraš o njima.
Slično tome, „postavljam granicu“ nije dovoljno objašnjenje za zanemarivanje obaveza prema detetu, zajedničkom domaćinstvu ili poslu. Tada je često potreban dogovor o raspodeli odgovornosti.
Pre nego što promeniš odgovor, proveri šta je zaista obećano, kakve mogućnosti trenutno imaš i da li postoji posledica koju možeš da ublažiš. Tako odluku zasnivaš na situaciji, umesto samo na intenzitetu neprijatnosti.
Kako izgleda jasno i obzirno odbijanje
Asertivnost podrazumeva jasno izražavanje svojih potreba i stavova uz poštovanje drugih. Uvažavanje tuđih potreba i izražavanje sopstvenih mogu da postoje u istom razgovoru.
Odgovor može da glasi:
„Danas ne mogu da preuzmem taj zadatak.“
„Ovaj vikend mi je potreban za odmor. Možemo da se dogovorimo za sledeću nedelju.“
„Mogu da pomognem oko jednog dela, ali ne mogu da preuzmem sve.“
Ponudi alternativu kada je zaista želiš i možeš da je ispuniš. Ako svakom odbijanju odmah dodaš novu uslugu, lako možeš ponovo da preuzmeš više nego što ti odgovara.
Kratko objašnjenje često je dovoljno. Kada odluka utiče na zajedničke planove, detaljniji razgovor može biti potreban. Nije presudan broj rečenica, već to da li objašnjavaš svoju odluku ili pokušavaš da dobiješ dozvolu da je uopšte doneseš.
Šta da uradiš kada krivica ostane posle razgovora
Ako situacija dozvoljava, zastani pre nego što pošalješ novu poruku. Proveri šta te tačno muči.
Da li postoji konkretan postupak koji želiš da popraviš? Da li pretpostavljaš šta druga osoba misli? Da li imaš novu informaciju ili samo ponavljaš isto pitanje u glavi?
Možda zaključiš da je ton bio grub. Tada možeš da kažeš: „Žao mi je zbog načina na koji sam odgovorio. Moja odluka ipak ostaje ista.“
Ako postoji prekršen dogovor, razgovaraj o svojoj odgovornosti i mogućem rešenju.
Ako nema nove informacije, možeš da ostaviš odluku na snazi i nastaviš dan uz neprijatnost koja je još prisutna. Njeno trajanje samo po sebi nije dodatni dokaz da je odluka pogrešna.
Počni od situacija u kojima možeš da vežbaš
Ne moraš da počneš od najtežeg odnosa ili razgovora. Izaberi manju situaciju: odbij termin koji ti ne odgovara, traži vreme da razmisliš ili jasno reci koliko možeš da pomogneš.
Pre razgovora zapiši šta očekuješ da će se dogoditi. Posle proveri šta se zaista dogodilo, šta je bilo teško i šta bi sledeći put moglo jasnije da se kaže. Postepeno vežbanje i procena iskustva deo su stručnih programa za razvijanje asertivnosti.
Cilj vežbe je da razvijaš više mogućnosti za odgovor. Nekada ćeš odbiti, nekada pregovarati, a nekada pristati zato što ti je pomoć toj osobi važna.
Granica ne garantuje miran razgovor
Čak i pažljivo izgovoreno NE može da naiđe na negodovanje. Način na koji komuniciraš jeste važan, ali ne određuje u potpunosti tuđu reakciju.
Ako odbijanje prati zastrašivanje ili pretnja nasiljem, potrebno je razmišljati o bezbednosti i podršci, umesto oslanjanja samo na bolju formulaciju.
Ako te krivica uporno vraća na pristajanje koje ti ozbiljno otežava život, razgovor sa psihologom može da pomogne da razumeš obrazac i vežbaš drugačije odgovore. Učenje asertivnosti zahteva vreme i praksu.
Možeš da brineš o odnosu i da uzmeš svoje mogućnosti ozbiljno. Pre nego što sledeći put povučeš svoje NE, proveri postoji li nešto što treba da popraviš ili ti je potrebno vreme da podneseš neprijatnost svoje odluke.



