Razgovor je završen pre nekoliko sati, ali ga vi još vodite. Vraćate se na jednu rečenicu, menjate sopstveni odgovor i pokušavate da zaključite šta je druga osoba zapravo mislila. U jednom trenutku deluje da ste nešto razjasnili. Zatim se pojavi novo pitanje i sve počinje ponovo. Takvo iskustvo često nazivamo overthinking: razmišljanje koje zauzima mnogo prostora, a ne donosi odgovarajuće razrešenje.
Nije problem u tome što razmišljate pažljivo. Promišljanje odluka, sagledavanje posledica i učenje iz iskustva važni su delovi svakodnevnog života. Teškoća nastaje kada više ne primećujete razliku između bavljenja problemom i ponavljanja istog misaonog kruga. Umor raste, a odluka ili konkretan korak i dalje izostaju.
Kako prepoznati overthinking
Korisno razmišljanje obično menja nešto u vašem razumevanju ili postupku. Nakon njega jasnije znate koje informacije nedostaju, šta možete da uradite ili šta za sada ostaje neizvesno. Ne mora da ukloni svu neprijatnost da bi bilo korisno. Ponekad je njegov rezultat jednostavno odluka da sačekate određeni podatak.
Kod preteranog analiziranja vraćate se na ista pitanja bez novih informacija. Pitate se zašto ste baš tako reagovali, šta to govori o vama i da li ste nešto propustili. Umesto sledećeg koraka, pojavljuje se još jedan pokušaj da napokon budete potpuno sigurni. U istraživanjima ponavljajućeg mišljenja važnim se pokazuje način razmišljanja, a ne samo njegova tema. Konkretno sagledavanje situacije može imati drugačije posledice od dugog, apstraktnog preispitivanja.
Zamislite da ste poslali poslovnu poruku i još nema odgovora. Konkretno pitanje glasi: „Da li sam naveo rok i da li je sada potrebno da pošaljem dodatnu informaciju?“ Misaoni krug zvuči drugačije: „Zašto meni ljudi uvek ovako odgovaraju? Da li sam se obrukao? Šta ako sam ostavio pogrešan utisak?“ Drugi niz pitanja otvara mnogo mogućnosti, ali nijednu ne može pouzdano da proveri.
Zašto je teško jednostavno prestati
Razmišljanje često obećava zaštitu. Ako dovoljno analizirate, možda ćete sprečiti grešku, odbacivanje ili neprijatno iznenađenje. Zato još jedan prolazak kroz situaciju može delovati odgovorno, čak i kada vas iscrpljuje. Prekinuti analiziranje tada ne izgleda kao predah, već kao odustajanje od kontrole.
Važno je razumeti tu funkciju. Rečenica „samo nemoj da misliš o tome“ obično preskače razlog zbog kog se mislima stalno vraćate. Možda pokušavate da dobijete izvesnost koju trenutna situacija ne može da pruži. Možda vam je lakše da analizirate mogući razgovor nego da zaista postavite pitanje i čujete odgovor koji ne možete unapred da birate.
To ne znači da je svako dugo razmišljanje izbegavanje. Nekada je problem složen i zahteva vreme. Razliku možete tražiti u onome što se događa nakon analiziranja: da li imate jasniji pravac, ili ste samo iscrpljeniji i još manje spremni da nešto preduzmete?
Prevedite veliko pitanje u konkretnu situaciju
Pitanje „zašto sam ovakav“ teško ima završetak. Ono od jednog događaja pravi procenu celokupne ličnosti. Mnogo je upotrebljivije opisati šta se stvarno dogodilo: „Na sastanku nisam izneo predlog jer sam se plašio reakcije.“ Takav opis otvara prostor da razumete reakciju i osmislite drugačiji pokušaj.
Možete zapisati tri kratke rečenice: šta znate, šta pretpostavljate i šta možete da uradite. Na primer, znate da poruka još nema odgovor. Pretpostavljate da je osoba ljuta. Možete da sačekate dogovoreni rok i zatim pošaljete jedno jasno pitanje. Ne morate usput da rešite sve moguće razloge njenog ćutanja.
Ovo nije zadatak da dokazujete kako je svaka briga neosnovana. Nekada postoje dobri razlozi za zabrinutost. Cilj je da odvojite dostupne podatke od scenarija koje um proizvodi i da svoj odgovor zasnujete na onome što možete dovoljno pouzdano da procenite.
Šta kada nema konačnog odgovora
Postoje situacije u kojima ne možete saznati šta je neko mislio, kako će odluka ispasti ili da li ćete se kasnije predomisliti. Još analiziranja tu ne mora doneti bolji podatak. Može samo produžiti pokušaj da se ukloni svaka neizvesnost. Rad na tome često uključuje postepeno podnošenje činjenice da potpuna sigurnost nije dostupna.
Ako primetite da ste ponovo u istom krugu, pokušajte da ga kratko imenujete: „Vraćam se na pitanje na koje sada nemam novi odgovor.“ Zatim pažnju vratite aktivnosti koju ste izabrali, čak i ako misao nije nestala. To može biti razgovor, priprema obroka ili konkretan radni zadatak. Ne proveravajte svakog minuta da li je tehnika uspela, jer bi i ta provera mogla postati novo analiziranje.
Nekome pomaže da za stvarni problem odredi vreme u toku dana kada će ga mirnije razmotriti. Nekome je korisnije da odmah preduzme mali korak. Važno je da izabrani postupak služi razjašnjavanju ili delovanju, a ne beskrajnom pripremanju za njih.
Kada je korisna stručna podrška
Overthinking nije dijagnoza. Ponavljajuće brige i preispitivanje mogu se pojaviti u različitim okolnostima, od perioda neizvesnosti do izraženijih psihičkih teškoća. Ako vam zauzimaju veliki deo dana, remete san, otežavaju posao ili vas udaljavaju od odnosa, razgovor sa stručnjakom može pomoći da se proceni šta ih održava.
U psihološkom savetovanju možemo istražiti situacije u kojima se krug pokreće, šta kroz njega pokušavate da dobijete i kakav drugačiji odgovor ima smisla za vas. Ne morate prvo naučiti da potpuno utišate misli da biste se vratili životu. Često je početak upravo u tome da, uz prisutnu neizvesnost, napravite jedan dovoljno razuman korak.
Više o načinu rada možete pročitati na stranici psihološko savetovanje, a za dogovor o razgovoru možete poslati upit.
Izvori i dalje čitanje
- Watkins: Constructive and Unconstructive Repetitive Thought
- Centre for Clinical Interventions: Worry and Rumination



