Obaveza vas čeka već nekoliko dana. Nije vam svejedno i dobro razumete zašto je važno da je završite. Ipak, pre početka proveravate poruke, sređujete sto ili odlučujete da prvo uradite nešto jednostavnije. Prokrastinacija ume da izgleda kao problem sa vremenom, iako se veliki deo borbe odvija oko onoga što osećate kada pomislite na zadatak.
Pred kraj dana dolaze krivica i obećanje da ćete sutra drugačije. Sutra, međutim, zadatak više nije samo zadatak. Uz njega sada stoje i pritisak zbog kašnjenja, strah od posledica i nezadovoljstvo sobom. Početak postaje još neprijatniji. Važno je razumeti taj krug pre nego što sebi pripišete nedostatak karaktera.
Šta prokrastinacija jeste, a šta nije
Nije svako pomeranje obaveze prokrastinacija. Ponekad odložite nešto zato što čekate neophodnu informaciju, promenili su se prioriteti ili vam je potreban opravdan odmor. To može biti razumna odluka. O problematičnom odlaganju govorimo kada nameravate da uradite nešto važno, pomerate to bez dovoljno dobrog razloga i očekujete da će vam takav postupak kasnije otežati situaciju.
Istraživanja i stručni modeli povezuju prokrastinaciju i sa kratkoročnim regulisanjem neprijatnog raspoloženja. Ako zadatak pokreće dosadu, nesigurnost ili strah od neuspeha, udaljavanje od njega može nakratko doneti olakšanje. Upravo to trenutno olakšanje pomaže da se odlaganje ponovi. Ono što prija sada, međutim, može povećati teret za kasnije.
Ovo nije objašnjenje za svaku osobu i svaku situaciju. Umor, uslovi rada, teškoće sa pažnjom i druge psihičke ili zdravstvene tegobe takođe mogu uticati na započinjanje zadataka. Zato pitanje nije samo „kako da se nateram“, već i „šta mi konkretno otežava početak“.
Zadatak često nosi više od same obaveze
Zamislite da treba da pošaljete prijavu za posao. Tehnički, potrebno je urediti biografiju i napisati nekoliko pasusa. Ali zadatak može otvoriti pitanja: da li ste dovoljno sposobni, kako ćete podneti odbijanje i šta će ono značiti za budućnost. Tada niste suočeni samo sa dokumentom. Suočeni ste i sa mogućnošću procene.
U drugoj situaciji prepreka nije strah, nego nejasnoća. Na spisku piše „srediti finansije“, a zapravo nije definisano da li treba prikupiti račune, proveriti stanje ili napraviti plan troškova. Takva obaveza deluje veliko zato što njen početak nije vidljiv. Dobar raspored ne može potpuno nadoknaditi zadatak koji još nije dovoljno određen.
Pokušajte zato da primetite šta se pojavi baš pre udaljavanja od posla. Koja misao prolazi kroz glavu? Koji deo zadatka vam je najneprijatniji? Šta tada uradite umesto njega? Precizniji opis daje više mogućnosti od zaključka da „uvek sve odlažete“.
Početak treba da bude dovoljno mali i stvaran
Umesto „napisaću ceo tekst“, prvi korak može biti otvaranje dokumenta i zapisivanje radnih podnaslova. Umesto „moram da počnem da treniram“, početak može biti dogovor kada ćete otići u kratku šetnju. Korak treba da bude dovoljno konkretan da posle možete jasno reći da li ste ga uradili.
Mali početak nije trik koji garantuje da ćete zatim satima raditi. Nekada ćete zaista završiti samo dogovoreni deo. I to može biti korisno ako prekida obrazac u kome zadatku uopšte ne prilazite. Važno je da malu obavezu ne pretvorite u prikrivenu naredbu da morate završiti sve čim jednom krenete.
Možete sebi zadati kratak, unapred dogovoren period rada i zatim proveriti šta je realno dalje. Ako ne započnete ni tada, umesto samokažnjavanja proverite prepreku. Da li je korak i dalje prevelik? Da li nedostaje podatak? Da li vam je potreban odmor ili pomoć? Prilagođavanje plana deo je rada, a ne dokaz da nema smisla pokušavati.
Ne čekajte da se osećaj potpuno promeni
Motivacija ponekad olakša početak, ali nije pouzdan uslov na koji možemo svaki put računati. Neke važne stvari započinjemo uz dosadu, nesigurnost ili nevoljnost. To ne znači da treba ignorisati iscrpljenost i gurati sebe bez granice. Znači da razlikujemo stvarnu potrebu za predahom od očekivanja da rad uvek mora prvo postati prijatan.
Probajte da izaberete i vreme i mesto početka: „Posle doručka otvoriću dokument i napisati tri radne rečenice.“ Takav dogovor je određeniji od „sutra ću biti produktivniji“. Uklonite jednu očiglednu prepreku, na primer ostavite telefon van domašaja tokom tog kratkog perioda. Menjate uslov u kome postupate, umesto da sve oslanjate na trenutnu snagu volje.
Ako primetite da pripreme postaju nova zamena za početak, vratite se osnovnom koraku. Izbor aplikacije, pravljenje savršenog plana i čitanje još jednog saveta mogu biti korisni, ali samo dok zaista olakšavaju ono zbog čega ste ih započeli.
Kritika i odgovornost nisu isto
Moguće je priznati da ste odlagali i da to ima posledice bez poruke da ste bezvredni. Korisna odgovornost zvuči konkretno: „Ovaj zadatak nisam započeo na vreme. Danas mogu da završim prvi deo i javim realan rok.“ Gruba procena sebe često ostavlja manje prostora za takvu popravku.
Pogledajte i šta planirate u danu. Ako ste već preopterećeni, svaki nezavršen zadatak neće biti posledica prokrastinacije. Nekada spisak obaveza zahteva manje stavki, jasnije prioritete ili razgovor o očekivanjima. Važno je da alat za organizaciju ne postane još jedan način da sebi zadajete nemoguće.
Ako se odlaganje uporno ponavlja, značajno utiče na posao, studiranje ili svakodnevicu, razgovor sa stručnjakom može pomoći da se razumeju prepreke. U savetovanju ne tražimo samo još stroži raspored, već obrazac koji stoji između namere i postupka. Više o tome možete pročitati na stranici psihološko savetovanje, ili poslati upit za razgovor.
Izvori i dalje čitanje
- Sirois i Pychyl: Procrastination and the Priority of Short-Term Mood Regulation
- Centre for Clinical Interventions: Procrastination



