Neko vas zamoli za uslugu i odgovorite potvrdno pre nego što proverite svoj raspored. Kažete da vam je svejedno gde ćete ići, iako imate želju. Preuzmete još jednu obavezu, a tek kasnije primetite ljutnju i umor. Ugađanje drugima postaje teško onda kada vaš odgovor sve manje proizlazi iz izbora, a sve više iz potrebe da izbegnete nečije nezadovoljstvo.

Briga o ljudima nije problem koji treba ukloniti. Odnosi uključuju dogovor, uzajamnost i trenutke u kojima ne biramo ono što nam je najlakše. Pitanje je koliko u tim odnosima smete da budete prisutni i sa svojim ograničenjima, željama i neslaganjem. Ako za njih stalno nema prostora, vredi pogledati kako taj obrazac nastaje i održava se.

Šta podrazumevamo pod ugađanjem drugima

Izraz „people-pleasing“ opisuje različita ponašanja, ali nije samostalna dijagnoza. Može obuhvatiti automatsko pristajanje, često prilagođavanje mišljenja sagovorniku, izbegavanje opravdanog zahteva ili preterano izvinjavanje. Važnije od same etikete jeste ono što se događa u konkretnoj situaciji i kakvu cenu to ima za osobu.

Neko se prilagođava da bi izbegao sukob. Neko se plaši da će ga drugi odbaciti ako nije koristan. Nekome je teško da uopšte primeti šta želi, jer pažnju najpre usmerava na raspoloženje sagovornika. Razlozi mogu biti različiti i ne treba ih unapred svoditi na isto detinjstvo, isti odnos ili istu osobinu ličnosti.

Zamislite da birate termin za porodično okupljanje. Slobodno prilagođavanje može značiti: „Meni više odgovara subota, ali ovog puta mogu u nedelju.“ U obrascu ugađanja možda ne izgovorite prvi deo, a kasnije osećate da vaš raspored niko ne uzima u obzir. Drugi ljudi pritom možda ni ne znaju da vam termin ne odgovara.

Kratkoročni mir ponekad produžava problem

Kada pristanete, neprijatan trenutak može brzo proći. Nema potrebe da objašnjavate razliku u željama ili sačekate tuđi odgovor. To olakšanje može ojačati naviku da sledeći put postupite isto. Kasnije se, međutim, pojavljuju troškovi: manjak vremena, preopterećenost i osećaj da u odnosu dajete više nego što možete da podnesete.

Tada se lako razvije ljutnja prema ljudima kojima niste jasno rekli šta vam smeta. Ta ljutnja zaslužuje razumevanje, ali sama po sebi ne govori da je sva odgovornost na drugoj strani. U nekim odnosima postoji iskorišćavanje. U drugim je teškoća i to što se vaše granice ne vide. Potrebno je sagledati odnos, umesto automatski optužiti sebe ili druge.

Koristan početak je kratko beleženje situacija u kojima odgovorite „da“, a zapravo želite nešto drugo. Obratite pažnju na misao koja prethodi pristajanju: „Naljutiće se“, „razočaraću ih“ ili „moraću da se pravdam“. Tako obrazac postaje određeniji i lakše je izabrati gde ćete prvo pokušati drugačije.

Napravite prostor između zahteva i odgovora

Ne morate odmah imati savršenu rečenicu odbijanja. Nekada je prvi važan korak da odgovor više ne bude automatski. Možete reći: „Proveriću svoje obaveze pa ću ti javiti.“ Na poslu to može biti: „Da pogledam postojeće rokove pre nego što potvrdim.“ Vreme koje tako dobijete služi da zaista razmotrite zahtev.

U toj pauzi proverite šta možete, šta želite i koje posledice ima svaka opcija. Možda ćete nakon razmatranja i dalje pristati. Razlika je u tome što znate čemu govorite „da“ i šta time pomerate. Možda ćete ponuditi manji obim pomoći ili drugi termin. Možda ćete zaključiti da trenutno ne možete.

Važno je da odlaganje odgovora ne postane novo izbegavanje. Ako obećate da ćete javiti, vratite se razgovoru u razumnom roku. Tako vežbate i uvažavanje sopstvenog prostora i pouzdanost prema drugoj osobi.

Potrebe ne moraju prvo da postanu hitne

Ako sebi dozvoljavate da odbijete tek kada ste potpuno iscrpljeni, odnos prema granicama već počinje iz prevelikog opterećenja. Onda odgovor može biti nagao ili pun nakupljene ljutnje. Korisnije je prepoznati potrebu ranije, dok još imate dovoljno prostora da je izrazite jasnije.

Pokušajte da u jednoj svakodnevnoj situaciji kažete šta vam odgovara, čak i kada odluka nije velika. Predložite termin, izrazite drugačiji ukus ili zamolite da se dogovor potvrdi unapred. To nisu vežbe kojima treba dokazati da ste važniji od drugih. One pomažu da i vaši podaci budu deo razgovora.

Sagovornik možda neće odmah promeniti naviku. Ako je dugo dobijao potvrdan odgovor, nova informacija može ga iznenaditi. Možete dati vreme prilagođavanju i istovremeno posmatrati da li za vaše potrebe zaista postoji prostor. Iznenađenje, razočaranje i dosledno kažnjavanje vašeg neslaganja nisu ista pojava.

Odnos ne treba procenjivati samo po odsustvu sukoba

Mir koji zavisi od toga da se stalno povlačite može delovati stabilno, ali ostavlja važan deo odnosa neizgovorenim. U uzajamnom odnosu moguće je razgovarati o razlikama, pregovarati i ponekad ostati nezadovoljan odlukom. To samo po sebi ne znači da je bliskost nestala.

Ako postoji zastrašivanje, pretnja ili nasilje, pristup mora biti drugačiji. Nije dovoljno uvežbati odlučniju rečenicu. Tada su važni procena bezbednosti i podrška prilagođena vašoj situaciji. Nemojte podrazumevati da je neposredno suprotstavljanje uvek najbolji prvi korak.

Kada vam ugađanje drugima uporno oduzima prostor i ostavlja osećaj da ne živite u skladu sa sobom, psihološko savetovanje može pomoći da razumete strah koji stoji iza pristajanja. Cilj nije da prestanete da brinete o ljudima. Važno je da ta briga ponovo bude izbor koji može da uključi i vas. Za dogovor o razgovoru možete poslati upit.

Izvori i dalje čitanje

Povezani tekstovi

Zakažite sastanak

Nemanja Dostan

Nemanja Dostan, diplomirani psiholog

Nemanja Dostan – Psiholog/edukator

Ako želite da precizirate koju obuku želite da prođete, ili koji vrstu usluge želite da zakažete, kliknite na dugme.