Jedna osoba može da kasni bez objašnjenja, dok se druga opominje zbog nekoliko minuta. Neko dobija zasluge za zajednički rezultat, a dodatni zadaci redovno završavaju kod istih ljudi. Nije uvek lako pokazati gde je problem, ali osećaj nepravde postepeno menja odnos prema poslu. Počinješ pažljivije da meriš svaki novi zahtev i teže prihvataš priču da svi zajedno rade za isti cilj.
Pravednost na poslu nije samo pitanje koliko novca ili priznanja dobijaš. Važno je i kako se odluke donose, da li postoji prilika da se iznesu relevantne informacije i kako se ljudima saopštava neprijatan ishod. Razlikovanje tih pitanja može pomoći da nezadovoljstvo postane konkretniji razgovor umesto sve šire pretpostavke da ništa nema smisla.
Pravedan ishod i pravedan postupak nisu isto
U organizacijskoj psihologiji često se razlikuju distributivna, proceduralna, interpersonalna i informaciona pravednost. One se odnose na raspodelu ishoda, postupke donošenja odluka, način ophođenja i kvalitet objašnjenja. Meta-analiza Colquitta i saradnika pokazuje da te dimenzije imaju povezane, ali i zasebne veze sa važnim radnim ishodima. Nije dovoljno posmatrati samo konačnu nagradu.
Na primer, možeš biti razočaran što nisi dobio unapređenje, a ipak razumeti kriterijume i imati priliku da pitaš šta je presudilo. U drugoj situaciji ishod može biti povoljan, ali način odlučivanja proizvoljan i ponižavajući za druge. Zbog toga su lično zadovoljstvo odlukom i procena njene pravednosti povezani pojmovi koji se ne poklapaju uvek.
Nejednak tretman nije automatski neopravdan
Ljudi mogu imati različite odgovornosti, ugovore, rezultate ili dogovorena prilagođavanja o kojima drugi ne znaju sve. Zato sama razlika ne dokazuje da postoji favorizovanje. Istovremeno, mogućnost da postoji objašnjenje ne znači da svaku zabrinutost treba odbaciti. Potrebno je proveriti koje informacije imaš i koji kriterijum bi trebalo da važi.
Korisnije pitanje od „zašto on sme sve“ može biti: „Koje pravilo važi za raspodelu dežurstava i kako se proverava da opterećenje bude razumno raspoređeno?“ Tako tražiš podatak o postupku, bez zahteva da se otkrivaju tuđe poverljive okolnosti. Ako pravilo postoji, možeš uporediti konkretne događaje sa njim.
Odvoji činjenice od zaključka o nameri
Pre razgovora zabeleži nekoliko primera koji se zaista odnose na istu vrstu situacije. Navedi datum, odluku i posledicu za posao. „U tri poslednje smene preuzeo sam zamenu bez promene drugih obaveza“ preciznije je od „uvek mene iskorišćavate“. Izraz „uvek“ lako otvara raspravu o izuzecima, dok konkretan obrazac traži odgovor.
Ne moraš unapred dokazati da neko namerno želi da te ošteti. Moguće je ukazati na neujednačenu raspodelu i tražiti korekciju bez tvrdnje o tuđoj ličnosti. Takođe ostavi prostor da dobiješ informaciju koju nemaš. Dobra provera može potvrditi problem, ali može pokazati i da je deo početne procene bio nepotpun.
Traži promenu koja odgovara problemu
Ako problem predstavlja obim dodatnog rada, razgovaraj o raspodeli i kapacitetu. Ako je u pitanju priznanje za zajednički projekat, traži jasnije navođenje doprinosa. Ako te muči način saopštavanja odluke, možeš govoriti o tome kako je razgovor vođen. Različite vrste nepravde neće se nužno rešiti istim potezom.
Predlog može biti jednostavan: „Voleo bih da naredne zamene rasporedimo unapred i proverimo ukupan broj po osobi.“ Važno je da tražena promena bude dovoljno jasna da se kasnije vidi da li je sprovedena. Opšti zahtev da se ljudi konačno ponašaju pošteno može izraziti osećanje, ali slabije pokazuje kako bi sledeća situacija trebalo da izgleda.
Rukovodilac treba da objasni kriterijume
Nije moguće obezbediti da svi budu zadovoljni svakom odlukom. Moguće je, međutim, objasniti relevantne kriterijume, proveriti podatke i omogućiti ispravku kada postoji greška. Ako se odluka menja zbog novih okolnosti, potrebno je objasniti šta se promenilo. Bez toga razlika lako izgleda kao proizvoljno pravilo koje zavisi od osobe.
Poverljive informacije ne moraju biti javno izložene da bi postupak bio razumljiv. Na primer, moguće je objasniti princip raspodele poslova i način kontrole opterećenja bez otkrivanja nečijeg zdravstvenog stanja. Važno je i da isti postupak važi za ljude bliske rukovodiocu. Standard postaje uverljiviji kada se primenjuje i u neprijatnim situacijama.
Razgovor o nepravdi ne treba kažnjavati
Ako se svaki prigovor doživljava kao nelojalnost, zaposleni mogu odustati od prijavljivanja problema. To otežava proveru i omogućava da se nezadovoljstvo širi kroz neformalne razgovore. Rukovodilac može jasno razdvojiti pravo da se postavi pitanje od načina na koji se razgovor vodi. Moguće je zahtevati profesionalan ton i ozbiljno razmotriti sadržaj prigovora.
Zaposleni takođe treba da proceni kome se obraća i kakvi su kanali dostupni. U nekim situacijama smislen je direktan razgovor, dok su u drugima primereniji HR, drugi rukovodilac ili odgovarajuća stručna podrška. Ako postoje moguća povreda prava ili diskriminacija, psihološki savet nije zamena za proveru konkretnih propisa i pravnih mogućnosti.
Kada odgovor ostane neodređen
Ako dobiješ poruku „tako je kako je“, proveri postoji li mogućnost da tražiš precizniji odgovor ili pisani kriterijum. Zabeleži šta je dogovoreno i prati naredne situacije. Jedan razgovor ne mora odmah promeniti raspodelu, ali je važno videti da li postoji stvarna namera da se problem ispita.
Ako se obrazac ponavlja uprkos konkretnim pokušajima, to je informacija za tvoje dalje odluke. Možda treba ograničiti preuzimanje dodatnih obaveza u okviru svoje uloge, tražiti promenu raspodele ili razmotriti druge radne mogućnosti. Ne postoji ista izvodljiva opcija za sve ljude. Finansijske i porodične okolnosti takođe su deo realne procene.
Nepravda može biti važna i kada uspevaš da je izdržiš
Mogućnost da nastaviš da radiš ne pokazuje da je postojeći dogovor dobar. Obrati pažnju na to koliko energije odlazi na iščekivanje naredne nejednake odluke i kako se menja tvoje ponašanje prema kolegama. Korisno je tražiti podršku pre nego što nezadovoljstvo zahvati svaki deo radnog dana.
Za prvi korak izaberi jedan obrazac koji možeš jasno opisati. Prikupi relevantne podatke, proveri kriterijum i traži konkretnu promenu. Tako razgovor dobija osnovu koja se može proceniti. Ako sistem odbija i samu proveru, sledeće pitanje postaje kakve mogućnosti za zaštitu svojih interesa i održiviji rad zaista imaš.
Izvor
Colquitt, J. A., Conlon, D. E., Wesson, M. J., Porter, C. O. L. H., i Ng, K. Y. (2001). Justice at the millennium: A meta-analytic review of 25 years of organizational justice research. Pročitaj naučni rad.



