Dan nije pretrpan. Nema velikog konflikta ni naročito teškog zadatka. Ipak, vreme prolazi sporo, stalno proveravaš koliko je sati i teško se pokrećeš čak i za jednostavan posao. Kada smena završi, ne osećaš prijatnu odmorenost zbog malog opterećenja. Ostaje utisak praznog dana u kome je bilo mnogo prisustva, a malo stvarnog angažovanja.
Dosada na poslu lako se tumači kao nezahvalnost. Ako drugi jedva stižu da predahnu, može delovati da nemaš pravo da se žališ. Međutim, radno iskustvo ne određuje samo količina zahteva. Važno je i da li posao dovoljno angažuje pažnju, omogućava korišćenje sposobnosti i daje razumljiv razlog zbog kog nešto radiš.
Dosada može postojati i uz mnogo obaveza
Monotonija se ne meri samo brojem zadataka. Možeš ceo dan ponavljati istu radnju, bez mogućnosti da nešto naučiš ili utičeš na postupak. Možeš biti i veoma zauzet, ali poslovima koji deluju nepovezano sa rezultatom. U takvoj situaciji nedostaje odgovarajuće angažovanje, iako ruke i raspored nisu slobodni.
Istraživanje Harju i saradnika u finskim organizacijama našlo je povezanost dosade na poslu sa nepovoljnijim procenama zdravlja, radne sposobnosti i namerama odlaska. Pošto je reč o povezanostima, ne može se zaključiti da dosada sama izaziva svaki od tih ishoda. Nalaz ipak pokazuje da trajnu dosadu ne treba automatski smatrati bezazlenom privilegijom.
Pogledaj šta ti u poslu zapravo nedostaje
Pre odluke da ti je potrebna potpuna promena zanimanja, razjasni obrazac. Da li se dosada javlja pri jednoj vrsti zadatka ili gotovo tokom cele smene? Nedostaje li složenost, raznovrsnost, povratna informacija ili kontakt sa korisnicima rada? Možda znaš kako nešto radiš, ali ne vidiš čemu rezultat služi.
Različiti odgovori vode različitim promenama. Ako ti nedostaje znanje o svrsi, koristan je razgovor o tome ko koristi tvoj rezultat. Ako nedostaje izazov, možda ima prostora za složeniji deo posla. Ako je problem veoma uzak opis radnog mesta, potreban je dogovor o mogućoj raspodeli, uz procenu odgovornosti i obuke.
Više istog posla ne mora rešiti problem
Ako neko većinu dana provodi u monotonim unosima, udvostručavanje broja unosa može samo povećati opterećenje. Zato zahtev da dobiješ „više posla“ nije uvek dovoljno precizan. Korisnije je objasniti kakav oblik angažovanja nedostaje: na primer, razumevanje analize, rešavanje izuzetaka ili učešće u poboljšanju postupka.
Istovremeno, posao ne mora biti stalno uzbudljiv da bi bio prihvatljiv. Svaka uloga ima rutinske delove. Pitanje je koliki deo dana oni zauzimaju i postoji li dovoljno drugih sadržaja koji drže rad smislenim i održivim. Razumna promena može biti mala, bez obećanja da će svaki radni sat postati zanimljiv.
Predloži ograničen pokušaj
Rukovodiocu možeš reći: „Ovaj postupak sam dobro savladao i voleo bih da preuzmem jedan složeniji deo. Možemo li da probamo naredne dve nedelje uz potrebnu proveru?“ Konkretan predlog olakšava procenu u odnosu na opštu izjavu da ti je sve dosadilo. Važno je i da postoje realni uslovi za novi zadatak.
Promena ne treba automatski da znači dodatnu obavezu preko postojećeg punog obima. Razjasnite šta se menja, koliko vremena dobijaš i kome se obraćaš za pomoć. Ako novi zadatak traži obuku ili posebno ovlašćenje, to treba obezbediti pre preuzimanja odgovornosti. Interesovanje nije zamena za osposobljenost.
Obrati pažnju na način na koji ispunjavaš prazninu
Kratko skretanje pažnje može učiniti monoton trenutak podnošljivijim. Ipak, ako veliki deo smene prolazi u beskrajnom pregledanju sadržaja, lako ostaje još slabiji osećaj da je dan imao oblik. Korisno je primetiti kada takva navika počinje i da li nakon nje lakše nastavljaš rad ili samo ponavljaš isto čekanje.
Kada posao dopušta, rutinski deo možeš organizovati u razumljive celine sa jasnim završetkom. Posle određene celine proveri tačnost ili pređi na drugačiju obavezu. Ovo je praktičan predlog za strukturu dana, bez tvrdnje da određena metoda uklanja svaku dosadu. U bezbednosno osetljivom poslu prednost imaju propisana pažnja i procedure.
Rukovodilac treba da proveri kako je posao oblikovan
Ako se više zaposlenih žali na istu prazninu, korisno je pregledati sam radni proces. Postoji li nepotrebno ponavljanje, mogućnost učenja ili razumljiva povratna informacija o rezultatu? Ponekad se značajan deo rada svodi na održavanje koraka koji više nemaju jasnu svrhu. To nije moguće rešiti samo porukom da ljudi budu motivisaniji.
Rotacija zadataka može imati smisla kada je bezbedna, dogovorena i praćena obukom. Uključivanje zaposlenih u poboljšanje postupka takođe može otvoriti prostor za doprinos. Ipak, ne treba pretpostaviti da svi žele isti nivo složenosti. Razgovor treba da uzme u obzir veštine, interesovanja i stvarnu mogućnost promene radnog mesta.
Ne pripisuj sve dosadi na radnom mestu
Ako gubitak interesovanja postoji i u drugim oblastima, traje duže ili je praćen izraženim padom raspoloženja i svakodnevnog funkcionisanja, korisna je stručna procena. Jedan članak ne može utvrditi zašto ti je teško da se angažuješ. Važno je sagledati širu sliku umesto da se svaka bezvoljnost proglasi problemom radnog rasporeda.
Naziv „boreout“, koji se ponekad koristi u javnosti, ne treba da zameni tu procenu niti da služi za samostalno postavljanje dijagnoze. Za razgovor je često dovoljno preciznije opisati iskustvo: koliko dugo traje, uz koje zadatke se javlja i šta se događa kada imaš priliku za drugačiju aktivnost.
Prvi korak je opis problema koji može da se menja
Tokom nekoliko dana zabeleži trenutke kada pažnja ipak živne. Šta je u njima drugačije: učenje, razgovor, rešavanje problema ili vidljiv rezultat? Taj mali pregled može pokazati u kom pravcu da tražiš promenu. Ako prostora nema, možeš realnije proceniti šta postojeći posao pruža i šta želiš da tražiš u narednoj ulozi.
Izvor
Harju, L., Hakanen, J. J., i Schaufeli, W. B. (2014). Job boredom and its correlates in 87 Finnish organizations. Pročitaj naučni rad.



