Zadatak je da smisliš nešto novo, korisno i drugačije, a rok je danas. Otvaraš prethodne predloge, zapisuješ nekoliko rečenica i odmah ih odbacuješ. Što više proveravaš da li je ideja dovoljno originalna, manje prostora ostaje da se uopšte razvije. Na kraju biraš poznato rešenje iako je početni zahtev bio upravo da se izađe iz već viđenog.
Kreativnost na poslu ne odnosi se samo na umetnost ili marketing. Potrebna je kada tražiš novo rešenje tehničkog problema, bolji proces ili način da korisniku približiš složenu informaciju. Zato vredi proveriti kakve uslove stvaramo kada od ljudi očekujemo nove ideje, naročito ako je pritisak stalni deo zadatka.
Brz završetak i nov uvid nisu isto
Rok može pomoći da se odluka donese i da se rad ne razvlači neograničeno. Ipak, činjenica da pod pritiskom nešto brzo završiš ne pokazuje automatski da je tada nastala najkvalitetnija ideja. Moguće je brže izabrati među poznatim opcijama, dok istraživanje nove mogućnosti ostaje ograničeno.
U longitudinalnom terenskom istraživanju Amabile i saradnika, predstavljenom u radnom papiru, veći dnevni vremenski pritisak bio je povezan sa manje pokazatelja kreativne obrade. To ne dokazuje da svaki rok nužno smanjuje kreativnost. Nalaz je razlog da se preispita jednostavna tvrdnja da ljudi najbolje stvaraju kada se stalno drže pod pritiskom.
Proveri da li je zadatak dovoljno određen
„Smisli nešto drugačije“ ostavlja veoma širok prostor. Kreativnom radu često više pomaže jasno pitanje: za koga je rešenje, koji problem rešava i koja ograničenja mora da poštuje? Okvir može usmeriti istraživanje, bez potrebe da unapred propiše svaki detalj buduće ideje.
Ako dobiješ neodređen zahtev, traži podatke koji omogućavaju procenu. Na primer: „Šta korisnik sada ne uspeva da uradi?“ ili „Po čemu ćemo proceniti da je predlog bolji?“ Bez toga se ideje lako ocenjuju prema ukusu osobe koja ih pregleda, pa tim ne zna da li treba menjati sadržaj, cilj ili samo način predstavljanja.
Odvoji razvijanje mogućnosti od njihove procene
Ako svaki prvi pokušaj odmah odbaciš, možda nećeš dobiti dovoljno materijala za poređenje. Možeš unapred odrediti kraći period u kome zapisuješ radne mogućnosti, a tek zatim ih proveravaš prema kriterijumima. To je praktičan način organizacije procesa, bez garancije da će svako razdvajanje faza doneti originalnu ideju.
Važno je da radna verzija zaista sme da bude nedovršena. Ako rukovodilac poziva ljude da slobodno predlažu, a zatim prvi neobičan pokušaj koristi kao dokaz nestručnosti, poruka o eksperimentisanju gubi smisao. Zaposleni mogu početi da prikazuju samo ono za šta unapred procene da neće izazvati neprijatnu reakciju.
Ne mora svaka ideja nastati usred grupnog razgovora
Nekome odgovara brzo razmenjivanje predloga, dok drugome treba vreme da razradi odgovor. Ako je jedino merilo doprinos sastanku u realnom vremenu, deo korisnog razmišljanja može ostati nevidljiv. Kada je moguće, pošaljite pitanje unapred i omogućite da se radne ideje pripreme samostalno.
Posle toga zajednički razgovor može služiti povezivanju, proveri i razjašnjenju. Nije potrebno da svi istovremeno proizvode gotova rešenja. Takođe proverite da li se najviše vremena daje prvoj glasnoj ideji ili zaista postoji prilika da se uporedi više mogućnosti pre izbora pravca.
Promena ugla može dati novi materijal
Ako se stalno vrtiš oko istog predloga, pokušaj da problem opišeš iz perspektive korisnika, osobe koja sprovodi postupak ili nekoga ko nema prethodno znanje. Možeš pogledati i kako sličan problem rešava druga oblast. Cilj nije kopiranje tuđeg rešenja, već otkrivanje pretpostavke koju možda više i ne primećuješ.
Pritom proveri šta možeš stvarno da saznaš. Razgovor sa korisnikom ili pregled konkretne greške ponekad donose korisniji pomak od još jednog sata traženja inspiracije bez jasnog pitanja. Kreativnost ne zahteva da sve nastane ni iz čega. Dobar predlog može proizaći iz pažljivijeg razumevanja stvarne potrebe.
Kada je rok kratak izaberi šta može da se proveri
Ako vremena nema mnogo, razjasni da li se očekuje konačno rešenje ili dovoljno dobar predlog za narednu odluku. Možda je smislenije pripremiti dve jasno opisane opcije i mali test nego pokušati da za nekoliko sati dokažeš sve njihove moguće posledice. Obim provere treba da odgovara riziku.
Za zadatke koji utiču na bezbednost ili prava korisnika ne treba preskakati obavezne provere pod izgovorom kreativnosti. Novo i smelo nije isto što i odgovorno. Korisna ideja mora zadovoljiti relevantne standarde, čak i kada način rešavanja odstupa od navike.
Rukovodilac treba da obezbedi i resurse
Zahtev za inovacijom ima ograničen domet ako tim nema pristup podacima, potrebnoj veštini ili mogućnosti da nešto isproba. Pre nego što zaključiš da ljudi nisu kreativni, proveri šta je bilo dostupno za zadatak. Nekada je problem manje u idejama, a više u tome što nijedna nema prostor za razumnu proveru.
Važno je i da se prioritet kreativnog rada vidi u rasporedu. Ako se od zaposlenih očekuje novo rešenje uz nepromenjen pun obim rutinskih obaveza, taj rad lako postaje ono što se radi kada sve drugo završi. Tada organizacija traži inovaciju, ali joj u praksi ne dodeljuje odgovarajući deo kapaciteta.
Proceni proces posle predaje
Pogledajte šta je pomoglo ideji da se razvije i gde je vreme otišlo bez vidljive koristi. Da li je pitanje bilo jasno, da li je provera došla na vreme i kada je doneta odluka? Takav pregled može unaprediti sledeći pokušaj, umesto da se svaki kreativni zadatak doživljava kao novi test ličnog talenta.
Kada sledeći put dobiješ zahtev za odličnom idejom odmah, prvi korak može biti kratko razjašnjenje problema i nivoa gotovosti koji je zaista potreban. Potom napravi prostor za nekoliko mogućnosti i razumnu proveru. Kreativni rad ima više šanse da doprinese kada se tretira kao proces sa stvarnim uslovima, a ne kao osobina koja mora da se pojavi na komandu.
Izvor
Amabile, T. M., Mueller, J. S., Simpson, W. B., Hadley, C. N., Kramer, S. J., i Fleming, L. (2002). Time Pressure and Creativity in Organizations: A Longitudinal Field Study. HBS Working Paper 02-073. Pročitaj naučni rad.



