Pripremili ste jasnu rečenicu. Znate da ovog vikenda ne želite da preuzmete još jednu obavezu i imate dovoljno razloga za tu odluku. Onda druga osoba uzdahne, promeni izraz lica ili kaže da je očekivala više razumevanja. Odjednom počinjete da objašnjavate, nudite zamene i razmišljate kako ipak da pristanete. Postavljanje granica postaje posebno teško kada tuđe razočaranje doživite kao znak da ste pogrešili.
Zato učenje granica ne obuhvata samo način na koji izgovarate „ne“. Važan deo je i ono što radite dok druga osoba obrađuje vaš odgovor. Možete se izraziti pristojno i jasno, a da sagovorniku odluka ipak ne odgovara. Ta neprijatnost traži prostor, umesto automatskog poništavanja onoga što ste rekli.
Šta zapravo znači postavljanje granica
Granica opisuje vaše potrebe, mogućnosti i postupke u određenoj situaciji. Na poslu to može biti vreme u kome ste dostupni. U bliskom odnosu to može biti način na koji želite da se razgovor nastavi. U svakodnevici je to i odluka koliko obaveza realno možete da preuzmete.
Jasna granica usmerena je na ono što je u vašem domenu. Rečenica „ne možeš nikada da se naljutiš na mene“ pokušava da reguliše tuđa osećanja. Rečenica „ako razgovor pređe u vređanje, napraviću pauzu i nastavićemo kada budemo mogli drugačije da razgovaramo“ opisuje vaše postupanje. Važno je da najavljeni korak bude izvodljiv i primeren okolnostima.
Granice ne nastaju u praznom prostoru. Postoje dogovori, odgovornosti, zavisnost od posla i odnosi u kojima sloboda postupanja nije ista za obe strane. Zato nije svaka odluka jednostavno pitanje hrabrosti. Nekada je potrebno pažljivo planiranje i podrška da bi promena bila bezbedna i održiva.
Zašto tuđe nezadovoljstvo može toliko da uznemiri
Ako vam je važno da održite odnos, prirodno je da vam nije svejedno kako druga osoba reaguje. Teškoća nastaje kada njeno nezadovoljstvo odmah prevedete u zaključak da ste sebični, loši ili da odnos neće opstati. Tada više ne proveravate konkretnu odluku. Pokušavate što pre da uklonite osećaj ugroženosti.
Zamislite da prijatelj traži pomoć u terminu koji ste već namenili odmoru. Posle vašeg odbijanja kaže: „Dobro, snaći ću se nekako.“ Ta rečenica može imati više značenja. Možda je razočaran, možda je nervozan zbog svog problema, a možda vas i pritiska. Bez dodatnih podataka ne morate odmah izabrati najteže tumačenje o sebi.
Možete primetiti neprijatnost i ostati pri odgovoru dovoljno dugo da sagledate situaciju. Na primer: „Razumem da ti je nezgodno. Tog dana nisam dostupan.“ Time priznajete njegovu teškoću, bez obećanja koje ne možete ili ne želite da ispunite.
Jasnoća je korisnija od savršenog obrazloženja
Kada očekujete protivljenje, lako je da pre nego što izgovorite odluku pripremite dugačak spisak razloga. Ponekad je objašnjenje važno i deo je uvažavanja odnosa. Ipak, dodatni pasusi ne mogu garantovati saglasnost. Mogu čak otvoriti pregovore o svakom razlogu, iako ste suštinsku odluku već doneli.
Pokušajte da odgovor sadrži ono što je zaista potrebno: šta možete ili ne možete i, ako je primereno, kratko objašnjenje ili predlog. „Ne mogu da završim još jedan zadatak do petka. Mogu u utorak ili da zajedno promenimo prioritete.“ Takva rečenica daje podatke koje druga osoba može da koristi.
Važno je i da ostavite prostor za odgovor. Asertivna komunikacija uključuje izražavanje sopstvenog stava uz uvažavanje prava sagovornika. To ne znači da ćete uvek biti usaglašeni. Nekada ćete čuti argument zbog kog želite da promenite odluku. Razlika je u tome da li je menjate nakon razmatranja, ili samo da biste odmah prekinuli neprijatnost.
Šta raditi posle izgovorene granice
Posle razgovora može se javiti potreba da pošaljete još jednu poruku i ublažite sve što je druga osoba možda osetila. Pre nego što to uradite, proverite šta želite da popravite. Da li ste zaista bili nepristojni ili samo teško podnosite činjenicu da sagovornik nije zadovoljan? Te situacije traže različit odgovor.
Ako ste nekoga uvredili, možete se izviniti za način komunikacije i zadržati sadržaj odluke. Ako nije bilo povrede, možda je potrebno da sebi dozvolite vreme da napetost oslabi. Nije nužno svaki neprijatan osećaj rešavati novim razgovorom, dodatnim opravdavanjem ili pristajanjem.
Korisno je da posle male situacije zabeležite čega ste se plašili i šta se stvarno dogodilo. Ne tražite dokaz da će svi uvek prihvatiti vaše granice. Posmatrajte da li možete ostati u odnosu i kada postoji razlika u željama, koliko traje vaše uznemirenje i šta vam pomaže da reagujete promišljenije.
Kada su potrebni oprez i podrška
Razočaranje nije isto što i pretnja. Ako u odnosu postoje zastrašivanje, prinuda ili nasilje, savet da samo budete odlučniji može biti nedovoljan i neprimeren. Tada je važnije proceniti bezbednost i potražiti odgovarajuću podršku nego insistirati na neposrednom suočavanju. Ne morate se dokazivati tako što ćete sami ulaziti u rizičan razgovor.
U drugim odnosima granice se mogu vežbati postepeno, počevši od situacija sa manjim posledicama. Cilj nije da postanete ravnodušni prema ljudima. Možete ostati brižni i zainteresovani, a da ne preuzimate zadatak da svaki odnos u svakom trenutku bude bez nezadovoljstva.
Ako redovno povlačite svoje potrebe čim se pojavi tuđa reakcija, psihološko savetovanje može biti prostor da razumete šta vas u tom trenutku pokreće. Možemo raditi na jasnijoj komunikaciji i podnošenju neprijatnosti, uz pažnju prema vašim stvarnim okolnostima. Za razgovor možete poslati upit putem kontakt forme.
Izvori i dalje čitanje
- Mayo Clinic: Being assertive — reduce stress, communicate better
- Centre for Clinical Interventions: Assertiveness



