Neko vam kaže da vreme leči sve. Neko drugi da morate da prođete kroz određene faze, prihvatite gubitak i krenete dalje. Vi jednog dana normalno radite, a sledećeg vas miris, pesma ili obična rečenica vrate u bol. Tugovanje tako lako dobije još jedan teret: pitanje da li ga radite pravilno.

Gubitak bliske osobe menja mnogo više od raspoloženja. Može promeniti svakodnevne navike, odnose, obaveze i osećaj ko ste sada. Ne postoji jednostavan raspored koji svakome određuje kada treba plakati, kada osetiti ljutnju, a kada ponovo uživati. U ovom tekstu govorimo o tugovanju posle smrti bliske osobe, uz poštovanje toga da svako iskustvo ima svoj kontekst.

Zašto tugovanje nije prolazak kroz kontrolnu listu

Popularna predstava o pet faza često zvuči kao put kojim svi moraju proći istim redom. Takvo očekivanje može navesti čoveka da svoje iskustvo ocenjuje prema šemi: da li sam još u poricanju, zašto se ljutnja vraća i da li je smeh dokaz da mi nije dovoljno stalo?

Faze mogu nekome dati reči za određena osećanja, ali nisu obavezan sled niti test uspešnog prilagođavanja. Neko doživi više različitih reakcija istovremeno, neko se ne prepozna u svim opisima. Odsustvo određene reakcije ne govori samo po sebi koliko je odnos bio važan.

Korisnije je pitati kako vam je sada i šta vam je potrebno nego procenjivati gde biste navodno morali biti. Možda vam treba razgovor o osobi koja je umrla. Možda pomoć sa računima, obrocima ili poslovnim obavezama. Emocionalni i praktični deo gubitka često ne mogu jasno da se razdvoje.

Između bola i običnih obaveza

Stroebe i Schut su predložili model u kome se prilagođavanje posmatra kao kretanje između usmerenosti na gubitak i usmerenosti na obnovu svakodnevnog života. U jednom trenutku čovek se bavi uspomenama i nedostajanjem, a u drugom obavezama, promenjenim ulogama ili novim rutinama. Predah od tuge takođe može imati svoje mesto.

To je način razumevanja, a ne novi raspored koji treba slediti. Ne morate odrediti koliko sati ćete posvetiti bolu, a koliko ostalim stvarima. Važno je da kratko bavljenje nečim drugim ne proglasite izdajom odnosa, niti povratak tuge dokazom da sav dosadašnji trud nema smisla.

Možete otići na ručak i osetiti trenutak prijatnosti, a uveče ponovo plakati. Možete nedeljama biti zaokupljeni praktičnim poslovima, pa tek kada se oni završe primetiti koliko vam osoba nedostaje. Takve promene traže razumevanje konkretnog iskustva, ne automatsku ocenu da ste zapeli u pogrešnoj fazi.

Ljudi ne tuguju na isti način

U istoj porodici neko želi stalno da priča, a neko se povuče i obavlja ono što mora. Ako te razlike tumačimo kao meru ljubavi, lako nastane dodatni sukob. „Ti se ponašaš kao da se ništa nije desilo“ možda opisuje vaše bolno iskustvo, ali ne otkriva sve što druga osoba nosi.

Možete pitati kako joj je i reći šta vama nedostaje. „Voleo bih da ponekad zajedno pomenemo tatu“ konkretnije je od zahteva da neko tuguje vidljivije. I druga osoba može objasniti da joj je razgovor trenutno težak, bez toga da svako pominjanje mora zauvek ostati zabranjeno.

Važan je i prethodni odnos. Posle komplikovanog, udaljenog ili povređujućeg odnosa mogu se javiti pomešana osećanja. Tuga može postojati zajedno sa olakšanjem, ljutnjom ili žaljenjem za onim što nikada nije bilo. Ne morate izbrisati tu složenost da biste pokazali poštovanje prema umrloj osobi.

Podrška koja ne požuruje

Ako pružate podršku, ne morate pronalaziti rečenicu koja će ukloniti bol. Možete pitati da li osoba želi društvo, razgovor ili praktičnu pomoć. Umesto opšteg „javi ako nešto treba“, konkretna ponuda ponekad je lakša za prihvatanje: doneti obrok, preuzeti kupovinu ili zajedno otići na važan sastanak.

Ako tugujete, možete reći da vam određene utešne rečenice ne prijaju. „Znam da želiš da pomogneš, ali sada mi više znači da me saslušaš“ dopušta drugoj osobi da bolje razume. Nemate obavezu da svakoga podučavate, naročito kada nemate snage, ali smete da izrazite potrebu.

Ne mora svaka uspomena da postane javna, niti svaka godišnjica veliki događaj. Možete naći mali lični način da odnos ostane deo vašeg života. To može biti predmet, priča, šetnja ili nešto sasvim drugo što vama ima značenje.

Možete pripremiti i jednostavan odgovor za trenutke kada vas drugi požuruju: „Znam da želiš da mi bude bolje, ali sada ne mogu da odredim kada će to biti.“ Time ne obećavate da ćete zauvek ostati u istom stanju. Samo čuvate pravo da svoje iskustvo ne prilagođavate tuđoj nelagodnosti. Ako ne želite da nastavite razgovor, možete promeniti temu ili potražiti društvo osobe pred kojom ne morate sve da objašnjavate.

Kada je važno potražiti dodatnu pomoć

Različit tok tugovanja ne znači da svaku patnju treba samo čekati. Ako ne uspevate da zadovoljavate osnovne potrebe, teškoće značajno remete život ili vas preplavljuju beznađe i povlačenje, obratite se stručnjaku. Procena može uzeti u obzir i gubitak i druge moguće teškoće, bez svođenja svega na „normalnu tugu“.

U psihološkom savetovanju može postojati prostor za ono što se ne uklapa u očekivanja okoline: nedostajanje, ljutnju, promene uloga ili strah od života koji se nastavlja. Ako želite razgovor, možete poslati upit. Nije potrebno da prvo dokažete da ste predugo tužni ili da ste spremni da sve ostavite iza sebe.

Izvori i dalje čitanje

Povezani tekstovi

Zakažite sastanak

Nemanja Dostan

Nemanja Dostan, diplomirani psiholog

Nemanja Dostan – Psiholog/edukator

Ako želite da precizirate koju obuku želite da prođete, ili koji vrstu usluge želite da zakažete, kliknite na dugme.