Telefon nije prazan. Postoje ljudi sa kojima možete da se dogovorite za kafu, kolege sa kojima razgovarate i porodica koja vas povremeno pozove. Ipak, kada vam se desi nešto važno, ne znate kome biste se javili. Usamljenost se zato ne može proceniti samo brojanjem kontakata, poruka ili zajedničkih fotografija.

Možete biti sami i osećati mir, a možete biti okruženi ljudima i doživljavati da vas niko stvarno ne poznaje. Ponekad vam nedostaje određena osoba. Ponekad pripadanje grupi, a ponekad mogućnost da u nekom odnosu kažete nešto iskreno bez stalnog prilagođavanja. Razumevanje onoga što vam nedostaje korisnije je od zahteva da jednostavno više izlazite.

Usamljenost i samoća nisu isto

Samoća opisuje da ste trenutno sami. Socijalna izolacija odnosi se na malo kontakata i retke prilike za povezivanje, dok usamljenost opisuje bolno iskustvo nedovoljne povezanosti. Ti pojmovi se mogu preklapati, ali nisu zamenljivi. Dobrovoljno provedeno popodne bez društva ne mora da bude problem koji treba popravljati.

Teškoća nastaje kada odnos koji želite nije dostupan ili kada postojeći odnosi ne donose bliskost koja vam je potrebna. To nije dokaz da ste nezahvalni prema ljudima koje imate. Možete ceniti porodicu i ipak želeti prijateljstvo u kome razgovarate o drugačijim temama. Možete biti u partnerskom odnosu i osećati da važan deo vašeg iskustva ostaje neizgovoren.

Zato pitanje „zašto si usamljen kad imaš toliko ljudi?“ lako promaši problem. Korisnije je pitati kakva vrsta veze nedostaje: svakodnevno prisustvo, poverenje, uzajamnost, razumevanje ili prilika da se sa nekim deli određeno interesovanje.

Zašto novi kontakti nekad ne rešavaju teškoću

Možete popuniti raspored, a da se posle svakog susreta vraćate istom osećaju. Ako u razgovoru stalno održavate ulogu osobe kojoj je sve dobro, drugima ostaje malo prilike da upoznaju ono što nosite. To ne znači da ste sami krivi za usamljenost, već da način povezivanja takođe može biti važan.

U drugim situacijama prepreka je mnogo praktičnija: promena grada, smenski rad, bolest, finansije ili obaveze nege. Tada savet da budete otvoreniji nije dovoljan. Potrebno je razmotriti gde uopšte postoji izvodljiva prilika za ponovljen susret i koliko energije imate da je iskoristite.

Bliskost obično ne nastaje samo zato što ste na jednom događaju upoznali mnogo ljudi. Nekada joj više doprinosi redovan kontakt sa jednom osobom. To može biti zajednička šetnja, aktivnost ili razgovor koji ima priliku da se vremenom nastavi, bez zahteva da odmah postane duboko prijateljstvo.

Oprez posle ranijih razočaranja

Ako ste doživeli odbacivanje ili iznevereno poverenje, razumljivo je da pažljivije procenjujete kome ćete se otvoriti. Takav oprez može štititi vaše granice. Može, međutim, postati i pravilo po kome svako kašnjenje odgovora znači da nikome nije stalo, pa se povučete pre nego što razjasnite situaciju.

Važno je razlikovati konkretno nepouzdan odnos od zaključka o svim budućim odnosima. Ne morate verovati svakome da biste nekoj osobi postepeno dali priliku. Možete podeliti nešto manje osetljivo i videti kako se druga strana ponaša: da li sluša, poštuje privatnost i pokazuje interesovanje i kada nije sve lako.

Otvaranje ne treba da bude ispit u kome odmah morate ispričati sve. Tempo može biti postepen. Istovremeno, ako čekate sigurnost da vas niko nikada neće razočarati, možda ne ostaje mnogo prostora da uopšte nastane odnos. Pitanje je kakav rizik je dovoljno mali i opravdan u konkretnom kontaktu.

Mali korak koji odgovara onome što vam nedostaje

Ako vam nedostaje kontinuitet, možete predložiti ponovljiv dogovor: šetnju jednom nedeljno ili razgovor u terminu koji oboma odgovara. Ako vam nedostaje iskreniji razgovor, možete probati sa jednom tačnom rečenicom o sebi, umesto da čitav susret ostane na vestima i obavezama.

Na primer: „Poslednjih nedelja se osećam prilično odvojeno od ljudi i značilo bi mi da se češće čujemo.“ To nije zahtev da druga osoba postane odgovorna za sve vaše potrebe. To je informacija iz koje može nastati jasniji dogovor ili odgovor o njenim mogućnostima.

Ako jedna osoba ne može da bude dostupna, to može boleti, ali ne mora biti konačna procena vaše vrednosti. Podrška može postojati kroz više različitih odnosa. Neko je dobar sagovornik za posao, neko za zajedničku aktivnost, a neko za teme koje su vam posebno lične.

Vredi razmotriti i da li su pozivi koje upućujete dovoljno jasni. „Moramo nekad na kafu“ može ostati izraz dobre namere mesecima. „Da li ti odgovara šetnja u subotu pre podne?“ daje priliku za konkretniji odgovor. Ako termin ne odgovara, možete predložiti drugi ili videti da li i druga osoba želi da učestvuje u dogovoru. Uzajamnost se vidi kroz vreme, a ne samo kroz jednu poruku.

Kada usamljenost traži dodatnu podršku

Ako se osećaj odvojenosti produbljuje, povlačite se i teško obavljate svakodnevne stvari, vredi razgovarati sa stručnjakom. Važno je razumeti i raspoloženje, gubitke, strah od procene i praktične prepreke, bez zaključka da je problem samo u broju prijatelja.

U psihološkom savetovanju možemo istražiti kakav odnos želite i šta vam otežava da ga gradite. Možete poslati upit i početi od jednog trenutka u kome ste bili sa ljudima, a ipak se osećali sami. Taj trenutak nije cela priča o vama, ali može biti dobar početak za razumevanje onoga što vam je potrebno.

Izvori i dalje čitanje

Povezani tekstovi

Zakažite sastanak

Nemanja Dostan

Nemanja Dostan, diplomirani psiholog

Nemanja Dostan – Psiholog/edukator

Ako želite da precizirate koju obuku želite da prođete, ili koji vrstu usluge želite da zakažete, kliknite na dugme.