Projekat kasni, korisnici ga ne prihvataju i procena troškova ponovo raste. Kada neko predloži proveru opravdanosti, čuje se odgovor: „Ne možemo sada da stanemo posle svega što smo uložili.“ Meseci rada postaju glavni argument za još rada. Pitanje šta je najbolje uraditi od ovog trenutka polako nestaje iza potrebe da prethodna odluka na kraju ipak izgleda dobra.
U psihologiji odlučivanja ovo se često razmatra kroz zamku nepovratnih troškova. Ranije uložen novac, vreme ili napor mogu uticati na odluku o nastavku iako se više ne mogu vratiti. Važno je prepoznati taj uticaj bez zaključka da svaku teškoću treba rešiti napuštanjem projekta.
Prethodno ulaganje i buduća korist odgovaraju na različita pitanja
Arkes i Blumer u radu iz 1985. prikazuju kako prethodno ulaganje može povećati spremnost da se neka aktivnost nastavi. Njihova istraživanja uključuju različite zadatke i situacije. Osnovno pitanje je da li ranija investicija dobija težinu koja ne odgovara njenoj stvarnoj važnosti za sadašnji izbor.
U poslovnoj odluci korisno je posebno pregledati ono što je već potrošeno i ono što će nastavak tek zahtevati. Raniji trošak može biti važan za izveštaj i učenje. Ipak, sam po sebi ne pokazuje da će još ulaganja dati dobar rezultat. Potrebno je uporediti buduće troškove i korist dostupnih opcija.
Zaustavljanje može delovati kao priznanje ličnog neuspeha
Ako si projekat predložio ili javno podržao, promena procene može biti neprijatna. Možeš strahovati da će drugi zaključiti da nisi dovoljno dobro razmišljao. Tada se poslovna odluka vezuje za potrebu da zaštitiš sopstvenu sliku, pa novi podaci lakše dobijaju mesto izgovora nego razloga za preispitivanje.
Korisno je odvojiti odgovornost za početnu odluku od kvaliteta sadašnje. Možda je raniji izbor bio razuman prema informacijama koje su tada postojale. Možda nije bio dobro utemeljen. U oba slučaja sada je potrebna nova procena. Nastavljanje samo da se raniji izbor ne bi dovodio u pitanje može dodatno uvećati cenu početne greške.
Postavi pitanje kao da projekat tek biraš
Pokušaj da pitaš: „Kada bismo danas prvi put razmatrali ovaj pravac, sa onim što sada znamo, da li bismo izabrali sledeće ulaganje?“ To nije savršena zaštita od pristrasnosti. Može, međutim, pomoći da se razgovor vrati na sadašnje podatke i narednu odluku.
Pri tome uključi stvarne troškove promene ili zaustavljanja. Postoje ugovorne obaveze, prelazak korisnika, bezbednosni zahtevi i znanje koje se možda može iskoristiti drugde. Nije svaki nastavak primer iracionalne upornosti. Razlika je u tome da li buduće posledice zaista podržavaju izbor ili se uglavnom ponavlja da je već bilo previše truda.
Odredi kriterijume pre sledećeg ulaganja
Ako projekat treba još jednu fazu da bi se proverila mogućnost uspeha, definišite šta njome proveravate. Koji rezultat će opravdati nastavak, koji će tražiti promenu i kada sledi pregled? Bez toga probni period lako postaje novo produženje koje se ponavlja svaki put kada prethodni rok ne donese očekivani dokaz.
Kriterijumi treba da budu dovoljno konkretni i povezani sa svrhom projekta. Broj održanih sastanaka ne mora pokazivati da proizvod radi. Završena funkcija ne mora pokazivati da je korisnicima potrebna. Izaberite pokazatelje koji razjašnjavaju odluku, a ne samo pokazuju da je tim bio aktivan.
Uključi pogled osobe koja ne brani početni izbor
Kolega koji nije lično vezan za prethodnu odluku može postaviti pitanja koja tim izbegava. Važno je da dobije relevantne informacije, uključujući razloge zbog kojih je pravac ranije delovao dobar. Cilj nije pronaći nekoga ko će brzo proglasiti ceo posao promašajem, već dobiti nezavisniju proveru trenutnih pretpostavki.
I u samom timu može se dogovoriti da jedna osoba pripremi argumente za nastavak, a druga za alternativu. Takva uloga ima smisla ako se protivargumenti ozbiljno razmatraju i nisu kažnjeni kao nelojalnost. U suprotnom vežba ostaje forma, dok stvarna odluka i dalje zavisi od toga ko je ranije javno stao iza projekta.
Između nastavka i potpunog odustajanja postoje druge opcije
Možda je moguće smanjiti obim, promeniti ciljnu grupu ili iskoristiti deo razvijenog rešenja u drugom zadatku. Ponekad je potrebno privremeno zaustaviti dalji rad dok se ne proveri ključna pretpostavka. Takve opcije treba procenjivati prema stvarnoj budućoj koristi, bez pokušaja da se svaka cena ranijeg rada obavezno opravda.
Ako nešto može da se sačuva, zabeležite šta i uz koji dodatni trošak. Ako ne može, priznajte ograničenje. Izmišljena mogućnost buduće koristi lako postaje još jedan razlog da se projekat nikada ne završi. Koristan pregled pokazuje i ono što ima vrednost i ono što je potrebno prestati da finansiraš ili održavaš.
Rukovodilac treba da omogući promenu procene
Ako organizacija nagrađuje jedino dosledno branjenje prvobitnog plana, ljudi mogu skrivati nove probleme. Važno je jasno razlikovati nepažljivu početnu procenu od odgovorne promene pravca na osnovu novih podataka. Preispitivanje ne treba automatski da znači da osoba nema istrajnost ili ne veruje u tim.
Posle odluke pogledajte šta je trebalo ranije proveriti i kako će sledeći projekat dobiti jasnije tačke pregleda. Učenje ima praktičnu vrednost kada menja postupak procene. Opšta poruka da je sve bila korisna lekcija može zvučati utešno, ali sama ne sprečava ponavljanje istog načina odlučivanja.
Proveri koji argument nosi najveću težinu
Sledeći put kada čuješ „sada je kasno da stanemo“, pitaj šta bi tačno budući nastavak trebalo da donese i na kojim podacima to očekivanje počiva. Ako takav odgovor postoji, razmotrite ga. Ako ga nema, možda je glavni posao da se prizna prethodni trošak i donese odluka koja ograničava naredni. Uloženi trud zaslužuje pošten pregled, bez obaveze da se zbog njega ulaže beskonačno.
Izvor
Arkes, H. R., i Blumer, C. (1985). The psychology of sunk cost. Pročitaj naučni rad.



