Na sastanku dobiješ primedbu da izveštaj nije dovoljno jasan. Razgovor traje nekoliko minuta, ali se u tvojoj glavi nastavlja satima. Vraćaš ton glasa, izraz lica i rečenice koje je trebalo izgovoriti. Pohvale od prošle nedelje odjednom deluju nevažno. Jedna zamerka počinje da zvuči kao dokaz da ceo posao radiš loše.

Kritika na poslu ima posebnu težinu jer može biti povezana sa statusom, prihodima, napredovanjem i odnosom sa ljudima od kojih zavisi radni dan. Zato uznemirenost ne treba ismevati. Istovremeno, korisno je naučiti kako da iz primedbe izdvojiš upotrebljivu informaciju i prepoznaš kada način obraćanja prelazi granicu profesionalnosti.

Povratna informacija ne deluje uvek korisno

Meta-analiza Klugera i DeNisija pokazala je da intervencije povratne informacije u proseku mogu poboljšati učinak, ali da u znatnom delu analiziranih slučajeva dolazi i do pogoršanja. Važni su način davanja, fokus i okolnosti. Sama činjenica da je nešto nazvano povratnom informacijom ne znači da automatski pomaže učenju.

Zato zaposlenom ne koristi jednostavna poruka da mora da prihvati svaku kritiku bez reakcije. Rukovodilac ima odgovornost da jasno objasni problem i očekivanje. Zaposleni može da vežba način slušanja i odgovora, ali ne može sam da pretvori neodređeno vređanje u kvalitetan radni razgovor.

Odvoji događaj od tumačenja

Prvi korak može biti vrlo jednostavan: zapiši šta je tačno rečeno, a zatim šta si iz toga zaključio. „U zaključku nedostaje preporuka“ jeste konkretna primedba. „Misle da sam nesposoban“ jeste tumačenje koje može, ali ne mora odgovarati tuđem mišljenju. Razdvajanje ne služi ubeđivanju da je sve dobro, već proveri dostupnih podataka.

Potom pitaj da li se kritika odnosi na jedan rezultat, ponavljani problem ili ukupnu procenu rada. Ako to nije jasno, traži pojašnjenje: „Da li govorimo o ovom dokumentu ili primećujete isti problem i u drugim zadacima?“ Precizniji odgovor omogućava i precizniju promenu, dok opšta pretpostavka da je sve loše obično ne daje smer.

Traži primer i očekivani standard

Rečenice poput „moraš biti proaktivniji“ ili „ovo nije dovoljno profesionalno“ ostavljaju mnogo prostora za nagađanje. Možeš odgovoriti: „Koju konkretnu situaciju imate na umu?“ i „Kako bi odgovarajući postupak izgledao sledeći put?“ Ako postoji primer prihvatljivog rezultata, zatraži da ga zajedno pogledate.

Ne moraš se odmah složiti sa svakom procenom da bi je razumeo. Moguće je reći: „Razumem da želite kraći uvod. Moja namera je bila da uključim kontekst koji je nedostajao. Hajde da proverimo šta je ciljna publika već znala.“ Tako se razgovor vraća na zadatak i različite informacije umesto na odbranu karaktera.

Napravi kratku pauzu pre odgovora

Kada osetiš snažan nalet uznemirenosti, nije neophodno da odmah izgovoriš savršen odgovor. Možeš usporiti govor, osloniti stopala na pod i pažnju vratiti na pitanje koje treba razjasniti. To su jednostavni načini da sebi obezbediš trenutak za izbor reakcije, bez obećanja da će napetost potpuno nestati.

Za složeniju primedbu prihvatljivo je tražiti vreme: „Želim da proverim podatke pre nego što odgovorim. Mogu li da vam se vratim popodne?“ Ako razgovor uključuje ozbiljnu odluku o učinku, korisno je zatražiti pisane kriterijume i dogovorene korake. Nije potrebno donositi sve zaključke dok si još pod utiskom.

Odgovornost ima konkretniji oblik od samokažnjavanja

Ako je primedba opravdana, priznavanje propusta može biti kratko: „Da, taj podatak sam izostavio. Dodaću ga i ubuduće uključiti u proveru.“ Nema potrebe da obećavaš da se nikada više neće dogoditi nijedna greška. Bolje je dogovoriti postupak koji realno smanjuje rizik ponavljanja i proveru koja ima smisla.

Kasnije obrati pažnju na unutrašnji govor. „Napravio sam grešku“ ostavlja prostor za ispravku. „Ja sve upropastim“ zanemaruje razlike između zadataka i događaja. Ako se uhvatiš u takvoj generalizaciji, vrati se na ono što možeš proveriti: obim problema, posledicu i sledeći korak. Time ne umanjuješ grešku, već je činiš rešivijom.

Prepoznaj kada problem predstavlja način obraćanja

Vređanje, ponižavanje pred kolegama i pretnje nisu neophodni za saopštavanje lošeg učinka. Moguće je istovremeno prihvatiti tačan deo primedbe i postaviti granicu načinu razgovora: „Želim da rešimo propust. Potrebno mi je da razgovaramo bez ličnih uvreda.“ Proceni koliko je takvo obraćanje bezbedno u tvojoj sredini i kome možeš da se obratiš za podršku.

Ako se obrazac ponavlja, zabeleži konkretne događaje i koristi odgovarajuće kanale u organizaciji. Psihološki savet ne može zameniti promenu štetnog ponašanja rukovodioca. Nije svaka neprijatna kritika zlostavljanje, ali ni svako loše postupanje nije prilika da zaposleni vežba veću otpornost.

Završi razgovor jasnim dogovorom

Na kraju proveri šta treba uraditi, do kada i po kom kriterijumu će rezultat biti procenjen. Posle razgovora možeš odvojiti vreme za kratku analizu, a zatim se vratiti narednom zadatku. Ako se misli stalno vraćaju, zapiši šta je ostalo nerešeno i da li to traži dodatno pitanje ili samo nosi neprijatnost koju trenutno ne možeš ukloniti.

Veština primanja kritike razvija se kroz razlikovanje informacije, načina saopštavanja i sopstvenog tumačenja. Kada se te tri stvari razdvoje, lakše je priznati stvaran propust, osporiti netačnu procenu i sačuvati širu sliku sopstvenog rada.

Ne zaključuj o učinku iz jedne vrste informacije

Ako često pamtiš samo zamerke, pregledaj i druge proverljive pokazatelje rada. Koji su zadaci završeni u roku, gde je bilo dorade i kakva se primedba ponavlja? Time možeš videti da li je problem ograničen ili traži širi razvojni plan. Cilj nije sabiranje pohvala da bi se neprijatnost poništila, već tačnija procena.

Rukovodiocu takođe možeš predložiti redovniji kratak razgovor o napretku. Kada se povratna informacija javlja samo pri grešci, teško je razumeti šta već radi dobro i šta treba zadržati. Jasni kriterijumi i povremena provera daju stabilniju osnovu za učenje od nepredvidivih komentara čije značenje danima pokušavaš da odgonetneš.

Izvor

Kluger, A. N., i DeNisi, A. (1996). The Effects of Feedback Interventions on Performance. Pročitaj naučni rad.

Povezani tekstovi

Zakažite sastanak

Nemanja Dostan

Nemanja Dostan, diplomirani psiholog

Nemanja Dostan – Psiholog/edukator

Ako želite da precizirate koju obuku želite da prođete, ili koji vrstu usluge želite da zakažete, kliknite na dugme.