Razgovor počinje oko roka. Ti smatraš da je plan nerealan, kolega misli da preteruješ. Posle nekoliko minuta više ne pričate o broju zadataka. Pojavljuju se rečenice „ti uvek kočiš“ i „sa tobom nikada ne može normalno“. Problem koji je mogao da se nacrta u nekoliko koraka pretvara se u raspravu o tome kakav je ko čovek.

Neslaganja su očekivana kada ljudi dele odgovornost, vreme i ograničene resurse. Ipak, njihovo postojanje samo po sebi ne pokazuje ni da je tim loš ni da je naročito kreativan. Važno je oko čega se ljudi spore, kako razgovaraju i postoji li način da se nakon rasprave donese odluka.

Različita neslaganja traže različit razgovor

Možete se sporiti oko sadržaja posla: koje rešenje ima više smisla ili koju procenu treba koristiti. Možete se sporiti oko procesa: ko radi koji deo i ko odlučuje. Postoje i odnosi opterećeni ličnim neprijateljstvom, u kojima svaki naredni zahtev dobija dodatno značenje zbog ranijih iskustava.

Meta-analiza de Vita, Grir i Džen pokazala je da konflikti u odnosima i oko procesa uglavnom imaju nepovoljne veze sa grupnim ishodima, dok je slika konflikta oko zadatka složenija i zavisi od uslova. Zato savet da „svaki sukob jača tim“ nije opravdan. Korisnost rasprave treba procenjivati prema njenom sadržaju i posledicama.

Vrati razgovor na ponašanje koje se može proveriti

Rečenica „neodgovoran si“ daje malo prostora za rešavanje. Preciznije je: „Dogovoreni podaci nisu stigli do utorka, pa nisam mogao da završim obračun.“ U drugom slučaju postoji događaj koji obe strane mogu proveriti, kao i posledica koja objašnjava zašto je važno da se nešto promeni.

Pokušaj da opišeš ono što je kamera mogla da zabeleži, uz podatke koji su relevantni za posao. Izbegavaj nagađanje da neko namerno sabotira ili želi da te ponizi ako za to nemaš dovoljno osnova. Moguće je ozbiljno govoriti o štetnom postupku i bez zaključivanja o tuđoj unutrašnjoj nameri.

Saslušaj ograničenja druge strane

Kolega možda ima informacije koje tebi nedostaju, drugačiji nalog ili rok od kog zavisi drugi tim. Pitanje „šta te u ovom predlogu najviše brine“ može otkriti problem koji nije bio vidljiv. Slušanje ne zahteva da prihvatiš tuđe rešenje. Ono omogućava da proceniš da li se uopšte sporite oko istog pitanja.

Posle odgovora kratko proveri razumevanje: „Dakle, za tebe je glavni rizik da klijent ostane bez odgovora do petka.“ Tek onda iznesi svoju procenu. Ako se informacije razlikuju, razjasnite ih pre rasprave o karakteru ili zalaganju. Nekada se konflikt značajno smanji kada se otkrije da obe strane rade prema različitim pretpostavkama.

Zajednički cilj mora biti dovoljno konkretan

„Svi želimo dobro firmi“ obično je preširoko da bi pomoglo. Korisniji zajednički cilj može biti da klijent do petka dobije pouzdanu prvu verziju, uz jasno označeno šta još nije provereno. Takav cilj otvara prostor za nekoliko mogućih rešenja umesto borbe oko jednog predloga.

Zatim odvojite ono oko čega postoji dogovor od onoga što ostaje sporno. Možda se slažete da rok ne može da se pomeri, ali ne i da ceo obim mora biti isporučen odjednom. Tada možete razmotriti faznu isporuku ili drugačiju raspodelu. Ako nema dovoljno resursa, potreban je izbor prioriteta koji neko ovlašćen treba da potvrdi.

Pauza je korisna kada ima nastavak

Ako raste ton i ponavljaju se iste optužbe, kratka pauza može pomoći da se razgovor nastavi smislenije. Predloži konkretno vreme povratka: „Sada vrtimo iste stvari. Hajde da pogledamo podatke i nastavimo u dva.“ Bez dogovora o nastavku, udaljavanje lako postaje još jedan nerešen deo sukoba.

Tokom pauze pripremi ono što je potrebno za odluku. Zapiši pitanje, relevantne činjenice i predlog. Ako vreme provedeš samo u sastavljanju snažnijeg odgovora kojim ćeš pobediti, mala je verovatnoća da će naredni razgovor imati drugačiji tok. Cilj je da razjasnite radni problem, uključujući mogućnost da tvoje prvo rešenje nije najbolje.

Kada je potrebna treća strana

Neke razlike ne mogu da se reše samo boljim izborom reči. Ako nema dogovora ko odlučuje, prioriteti su suprotstavljeni ili jedan tim stalno snosi posledice tuđih odluka, uključite odgovornu osobu. Predstavite sporno pitanje i posledice dostupnih opcija. Izbegavajte da tražite saveznika koji će samo potvrditi da je druga strana problematična.

Ako postoje uvrede, pretnje, diskriminatorno ponašanje ili kontinuirano ponižavanje, situacija prevazilazi uobičajeno neslaganje oko posla. Tada su potrebni odgovarajući kanali zaštite i podrške. Preporuke za otvoren razgovor imaju granice kada postoji velika neravnoteža moći ili opravdan strah od posledica.

Dogovor proveri kroz naredni postupak

Posle razgovora zapišite ko radi sledeći korak, kada se posao predaje i kako se javlja mogući zastoj. Često se ljudi slože da će „bolje komunicirati“, a zatim ponove isti obrazac jer nije promenjeno nijedno konkretno pravilo. Dobar dogovor treba da bude dovoljno jasan da se vidi da li je sproveden.

Ako odnos već ima istoriju napetosti, jedan razgovor možda neće vratiti poverenje. Obrati pažnju na ponovljeno ponašanje tokom vremena. Držanje dogovora, pravovremeno javljanje problema i spremnost da se prizna sopstveni deo mogu postepeno olakšati saradnju. Zbližavanje nije neophodan uslov za profesionalan odnos, ali minimum poštovanja i pouzdanosti jeste važan.

Neslaganje postaje podnošljivije kada znate šta rešavate i kako se odluka donosi. Sledeći put kada razgovor sklizne na „ti uvek“, pokušaj da ga vratiš na jedan događaj, njegovu posledicu i potreban dogovor. To je skromniji cilj od potpunog slaganja, ali je često mnogo korisniji za rad.

Izvor

de Wit, F. R. C., Greer, L. L., i Jehn, K. A. (2012). The paradox of intragroup conflict: A meta-analysis. Pročitaj naučni rad.

Povezani tekstovi

Zakažite sastanak

Nemanja Dostan

Nemanja Dostan, diplomirani psiholog

Nemanja Dostan – Psiholog/edukator

Ako želite da precizirate koju obuku želite da prođete, ili koji vrstu usluge želite da zakažete, kliknite na dugme.